In memoriam o. Vjenceslav Mihetec
Na petu godišnjicu sjećamo se o. Slaveka i njegovog omiljenog pjesnika. Svaki puta kad čujemo i zapjevamo K suncu prosi vsaka roža svi znamo da je to Slavekova pjesma i svi je pjevamo za našega Slaveka.
Na petu godišnjicu sjećamo se o. Slaveka i njegovog omiljenog pjesnika. Svaki puta kad čujemo i zapjevamo K suncu prosi vsaka roža svi znamo da je to Slavekova pjesma i svi je pjevamo za našega Slaveka.
„O kakva to svjetlost... dok kod Betlema sve je spavalo... glas čuda z veseljem po zraku zvoni... oj pastiri, čujte novi glas... jer već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas kad će izić sunce drago, svanut svemu svijetu spas.“
„Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“ (Mt 6, 34)
Uzdajmo se u Boga. Mučenička krv predaka i primjer susjednih naroda neka nam budu poticaj da budemo ljudi Bogu odani i da se radujemo uspjehu brata, jer Sveto pismo nas uči: i najmanji uspjeh protiv sunarodnjaka najveći je neuspjeh.
Danas crkva u hrvatskom narodu slavi Dan domovinske zahvalnosti. Danas, na blagdan Majke Božje Snježne. Hrvati su nakon svih velikih pobjeda, posebno onih iz turskih ratova, podizali svetišta Majci Božjoj.
Razmislimo o sebi i svojoj pravednosti, moguće i uz šalicu kave, moguće u tišini koje crkve. Razmislimo: je li ono što činimo, činimo samo radi ljudi ili iz ljubavi prema Bogu jedinome? Život i djelovanje iz ljubavi prema Bogu učinit će nas Bogu i ljudima dobrim i dragim ljudima.
Pastiri su se vratili svojim stadima. Kralji su se vratili u svoje zemlje. Vratili su se puni sunca, snage, volje, radosti. Susret je bio tako snažan, da je promijenio život i putove života.
Ušli smo u sveto vrijeme Došašća. Vrijeme u kojem se tiho i blago javlja misao o Božiću. Gledajmo da naša zornica bude Riječ Božja koju nam Bog šalje ujutro rano još za mraka, riječ koja će nas iznutra prosvijetliti, kako bismo ižaravali i tim žarom obasjavali srca i živote ljudi oko nas.
Svetkovina Svih svetih svetkovina je Isusa Krista, pobjednika nad grijehom i smrću; Krista koji se po križu uspeo na goru, u Vječni Grad; svetkovina je svih onih koji su zagledani u Lice Gospodnje došli u Njegovu domovinu; svetkovina svih onih koji danas, noseći križ, ne sustaju na putu.
Velika i draga svetkovina koja prožima vjerničku dušu do dna. Tijelom i dušom uznesena je Marija na nebo. Raduju se anđeli i kliče zemlja. Isusovo uskrsnuće i uzašašće, a tako i Marijino, i naše je promaknuće. Oni su prvine našega uskrsnuća. I svaki će od nas uskrsnuti. To trese temeljima našega bića.
U vidu teologalnog života zajednice možemo reći da su - kao njezino apostolsko služenje - vjera, ufanje i ljubav na prvom mjestu. Tu se događa teologalni život zajednice, to su teologalne kreposti, kreposti pred Oltarom, direktno iz Božjega Srca.
Stari se Zagrepčani sjećaju Trojačkok ponedjeljka u Remetama. No, neka dođu Zagrepčani i ovog Duhovskog ponedjeljka, jer, kako je rekao kardinal Stepinac, pišući iz zatočeništva, "Još živi Fidelissima Advocata Croatiae!" Zaputite se toga ponedjeljka u Remete pješice, "u tihi stan, gdje je Mati Božja sveta, od dobe davne, davne" - kako je rekao Šenoa, jer "tamo je srce, što svakom je dobro, tamo je ona, što svima je Mati" - kako pjeva Domjanić, pa da i vi u nekom kutu ostavite svoju bol i tugu - kako zbori slavni pjesnik Jeronim Korner.
O. Vjenceslav i dalje zove: 'Dobri i dragi ljudi, dojdete i vi v Remeta. Čaka vas Majčica Božja i Isuseka na ruka drži i vam ga bu v srce diela i ž njim vam bu duše i sunca dala. Nišče ne da te kaj ona da. Fala joj i slava budi.
Ovo uskrsno jutro, dragi moji, jutro svanuća daruje nam sunce. Makar i iza oblaka, njegov se sjaj i njegova toplina ne daju sakriti. Isus je Krist, Gospodin uskrsli. U svjetlu njegova uskrsnuća i ovaj moj mali današnji dan ima smisla.
Kud god budeš kročio nosi u sebi širinu i dubinu, silu i mir Boga našega.
Dragi ljudi, čestitarsko je vrijeme. Moguće još imate svojih koje niste primili ili onih kojima bi sunce zasjalo da im dođete. Očistite svjetiljku, zvijezdu srca i ona će vam pokazati stazicu po kojoj ćete doći u štalicu i naći jedni druge. Ljubav, Boga našega.
Pred jaslicama se zbori: vjerujem. Vjerujem. One su poziv da učinimo to. Promisli i pokloni se i reci: vjerujem. To je smisao jaslica.
Idi k Djetetu, i motri Dijete Isusa. Motri ga, ne pored sebe, nego u sebi. Isusa je lako motriti pored. Onda sa mnom nema ništa i ja mogu otići. Ali, ako je u meni, onda je On stalno sa mnom. Ja ne mogu od njega otići, jer ga ja nosim.
Ne boj se javiti Bogu koji te traži. On i s tobom želi učiniti nešto novo. Budi i ti početak boljega svijeta. Shvati da si ti poput Marije, izabrane i predodređene, izabran i predodređen za Božju ljubav; da si blagoslovljen svakim blagoslovom duhovnim u nebesima u Kristu.
Božanska krepost nade uvijek potiče na onaj još jedini, na onaj posljednji pokušaj. To je ono iz Evanđelja: "Gospodine, na tvoju ću riječ baciti mreže". Znate, moguće ste već sve pokušali i doživjeli po ne znam koji put neuspjeh; pokušajte još jednom, ali u Ime Isusovo, na njegovu riječ.
No, pak sada, kad ste sjeli na vaše radno mjesto i očekujete da se pojave vaši suradnici, poželite im dobro jutro, u imenu Isusa i Marije. U tim svetim imenima, nastojite da ljudima s vama uistinu bude dobar dan. Ako se trudim kroz Boga gledati na bližnjega, onda će i on osjetiti da ga kroz mene gleda Bog. Ako ne danas, odmah, onda sutra.
Pred nama je dan. Čitavi dan. Mnogima jako težak. Ali znate što? Dajte, potrudimo se da budemo oblak na kojemu dolazi Isus. Isus, svjetlo i radost ljudima. Zašto toliko govoriti kako je strašno i užasno, zašto ne dati Bogu da preko nas sve to mijenja na dobro?
Ne zaboravimo dragih pokojnika. Bili su nam za života blizu, voljeli su nas i puno su dobra učinili za nas. Iskažimo im zahvalnost i ljubav molitvom i prikazivanjem svetih Misa. Središnjica naše molitve neka bude Isus Krist. On nas i preko groblja spaja u ljubavi i milosti s našim pokojnima i Nebeskim Ocem.
Neki misle da je poniznost ne spoznati darove koje im Bog udjeljuje. Te darove treba upoznati i biti ih svjestan. Ako ne spoznamo što primamo, ne potičemo se na ljubav. Što više spoznajemo kako smo bogati, uz saznanje da smo siromašni, dolazimo do veće koristi, do istinskije poniznosti. Sve je dar. Sve je od Boga.