"Hoće li Otac naći u meni sliku Kristovu? Koliko mi toga još nedostaje da bih se suobličila s Njime?; Moje zrcalo mora biti Marija. Budući da sam njezina kćerka, moram joj biti slična i tako ću postati slična Isusu".
Pripadnost Svjetovnom redu Karmela znači i odgovornost - naš odgovor Bogu kojem smo položili, preko naših poglavara, svoja doživotna obećanja, zavjete. Božji smo poslanici i za to smo odgovorni: nositi Isusa drugima i drugima biti putokaz do Boga. Naš zadatak je privući ljude Kristu. Kao Marija, nigdje nije bila prva, uvijek je na prvo mjesto stavljala Isusa, a naša je karizma slijediti Isusa upravo na Marijin način.
Jakov 1,5: "Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je. Ali neka ište s vjerom, bez ikakova sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koji vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina, jer je čovjek s radzijeljenom dušom, nestalan u svim putovima svojim".
Papa Ivan Pavao II. rekao je karmelićanima: "U vašem je Redu veoma duboka, kristološka i marijanska tradicija: slijediti Krista, nasljedujući Mariju."
Kvalitete žene kako ih vidi sv. Edith Stein: velikodušna, smirena, nesebična, gorljiva, jasna. Žena mora postati ono što treba biti, da čovještvu koje u njoj drijema, koje je njoj u posebnom individualnom obilježju dano, dopusti dozrijevanje, do po mogućnosti, savršenog razvoja.
U čemu smo moja obitelj i ja obogaćeni nasljedujući svjesno ili nesvjesno ne samo svetu Malu Tereziju već i čitavu obitelj Martin koja je toliko dobra darovala Crkvi i Bogu...
Gora Karmel, u jednostavnoj slici, vrt je prepun raznolikog cvijeća. Veliko i malo. Šareno i jednobojno. Visoko i nisko. Zajedno. A tko je vrtlar? Uočimo kako nema u Karmelu drveća, nema nikog tko bi bacao sjenu na druge. To nije niti potrebno jer tu grije Mlado Sunce s visine. Samo Sunce. Samo Vrtlar koji jedini ima pravo dirati u cvijet i mijenjati ga, kultivirati srce karmelićana.
Zapravo pitanje krize je pitanje čovjekova identiteta. Ako stvorenje, država, brak ili obitelj nema identitet, automatski je u krizi. Pretpostavimo li da duša treba veću njego od tijela, kako li je tek čovjeku koji nema svoj duhovni identitet? On je doista u velikoj krizi. Čak nije u stanju razlikovati dobro i zlo, jer je i jedno i drugo definirano u odnosu na identitet.