O, kako svi sveci ostaju u sjeni kad pogledamo sjaj Presvete Djevice. Ona je neizreciva... Nijedan jezik nije mogao objaviti, nijedno pero nije moglo napisati tajnu koju je Ona čuvala i o kojoj je razmišljala u svojem srcu.
Bog od tebe traži radije najmanji stupanj čiste savjesti, negoli sva djela što bi ih mogao učiniti.
Isus je na putu prema Kalvariji tri puta pao, a ti, siromašno malo dijete, ti ne bi bila slična svome Zaručniku; ti ne bi htjela pasti sto puta, ako zatreba, da mu dokažeš svoju ljubav, dižući se s više snage nego prije pada!
Veliki su sveci radili na čast dragom Bogu, ali ja sam tek mala duša i radim za Njegovu radost. Bila bih sretna da trpim najveće patnje – da On i ne zna za to – kad bi bilo moguće, da se nasmiješi.
Isus ne gleda toliko na veličinu djela niti na njihovu teškoću koliko na ljubav koja potiče ova djela.
Ta znate dobro da Bog uvijek hoće da shvatimo kako on sve čini da nama bude bolje. A da bismo što bolje shvatili i uvidjeli da je sve njegovo djelo, pripušta on tisuću odvratnosti. I upravo tada daruje nam uspjeh. (Toledo, 16. veljače 1577. patru Ambroziju Maranu)
Nutarnja molitva po mom mišljenju nije ništa drugo nego razgovor s prijateljem s kojim se često i rado susrećemo nasamo da s njim razgovaramo jer smo sigurni da nas on voli.