Sv. Terezija Avilska - učiteljica nutarnjeg života

Nutarnja molitva po mom mišljenju nije ništa drugo nego razgovor s prijateljem s kojim se često i rado susrećemo nasamo da s njim razgovaramo jer smo sigurni da nas on voli.

Tijekom nekoliko godina više sam se bavila iščekivanjem kraja molitvenog sata i očekivanjem otkucaja sata (koji bi označavao kraj molitve) nego dobrim mislima. Ne znam si izmisliti tako tešku pokoru, koju su mi mogli zadati, i koju bih često radije uzela na sebe, nego da se moram sabrati na molitvu. Morala sam uložiti svu svoju snagu da nadvladam sebe, sve dok mi na koncu ipak nije pomogao Gospodin.

Krist nam je posve blizu jer je čovjek kao i mi. On se ne užasava zbog naših slabosti jer pozna našu slabu narav. On je doduše Gospodin, ali mi se ipak možemo ophoditi s njim kao s prijateljem, koji je uvijek kod nas zato što je u nama.

Dokle god živimo i dokle god smo ljudi, važno je da uvijek imamo pred očima Gospodina kao čovjeka.

Kako sam danas molila našega Gospodina da govori preko mene - jer ja nisam nalazila ništa što bih rekla, niti kako bih započela ispunjavati ovu zadaću - sinulo mi je ovo što želim sada reći i koristiti kao temelj: a to je razmatrati našu dušu kao zamak, cio od jednoga jedinog dijamanta ili veoma blistavoga kristala, u kojemu ima puno odaja, kao što na nebu ima puno stanova.

Predočimo si, dakle, da ovaj zamak ima - kako sam već rekla - puno stanova, od kojih su jedni gore, drugi dolje, treći sa strane, i da je sasvim unutra, u središtu svih tih odaja najvažnija: ona, u kojoj se zbivaju otajstveni događaji između Boga i duše.

Jako je važno za svaku dušu koja dopre do molitve malo ili puno, da se ona ne zbija u kut niti da se steže. Neka hoda po ovim odajama, gore i dolje, i sa strana, jer ju je Bog učinio tako dostojnom; neka se ne gnjavi time da dugo bude samo u jednoj sobi, pa cak ni onda kad dođe do samospoznanja, ma kako ono bilo važno.

Bog nam se sav daruje, sve dok vidi da se i mi njemu posve predajemo.

Tko odlučno započne, taj već ima iza sebe dobar dio puta.

Ona je imala tako ljubazan, prijateljski i ugodan pristup ljudima, da je znala sve koji su je poznavali ili s njom imali posla pridobiti za sebe, pa su je svi voljeli. Zazirala je od oštrog I odbojnog ponašanja nekih svetaca, budući da radi takvog načina života i sebe same i savršenstvo čine neprivlačnim.
(P. Jeronimo Gracian od Majke Božje, Terezijin suradnik kod reforme Reda)

Moja je tetka bila tako žilava i neusiljena da ljudi nisu mogli vjerovati koliko je ona sveta.
(Teresita, Terezijina nećakinja)