"Jesu li vas svi primili?", o. Vjenceslav Mihetec, OCD
Htio bih vas podsjetiti da su ovi dani od Božića do Sveta Tri Kralja obilježeni čestitanjem.
Pojavljuje se posebna zvijezda. Nju vide Tri Kralja tražitelja i "po njoj su tako spoznali lako štalicu".
To čestitarenje je imalo svoje znakove. U središtu pozornosti su Zvezdari. Zvezdari bi se upućivali u predvečerje. Išli bi od kuće do kuće. Na osvijetljen prozor kuće prislonili bi svoju plamteću zvijezdu i na znak zvončića, kojega je nosio zvezdar-zvonar, otpočinjala bi pjesma. Božićna himna "Narodi nam se Kralj nebeski!" a potom "Oj sveti Tri Kralji, oj blažen vaš dan, kad s neba na zemlju bil Isus poslan." Zadnja kitica te pjesme davala je domaćinu na znanje da je čestitanje završeno i da Zvezdari čekaju dar. Tada bi se otvorio prozor i domaćin bi zvezdaru blagajniku dao novčani darak.
Evo dražesne slike običaja koji je manje-više postao prošlost.
Na prvom mjestu je čovjek. On je čestitar – zajedničar radosti koja se čuje, koja po zraku zvoni. A onda se svi pitaju, opet stihom stare pjesme: "Kaj je semu tomu zrok?" Tu se javlja drugi važan znak. Zvijezda. Plamteća. "Kraljima zvijezda u Betlem kaže stazicu." Njezin sjaj nije odgovarao sjaju jeruzalemskih dvora, već sjaju srca i očiju Djeteta u štali u Jaslama.
Onda nezaobilazni zvončići. Ne smijemo zaboraviti niti dar. Darek. Najveći je dar da čovjek dođe k čovjeku. U susretu se rađa ljubav, jer „Ljubav Božja prevelika primi pravu put čovjeka“. Kad smo se vraćali s čestitarenja, našega zvezdarenja, doma su nas pitali: jesu li nas svi primili?, a ne: koliko smo dobili ili zaradili? Iako za djecu ni to nije beznačajno.
Danas me više zanima onaj prvi dio pitanja: jesu li nas svi primili? Za Isusa je rečeno: "K svojima dođe i njegovi ga ne primiše" .
Dragi ljudi, čestitarsko je vrijeme. Moguće još imate svojih koje niste primili ili onih kojima bi sunce zasjalo da im dođete. Očistite svjetiljku, zvijezdu srca i ona će vam pokazati stazicu po kojoj ćete doći u štalicu i naći jedni druge. Ljubav, Boga našega.