Ne budite zabrinuti za sutra

„Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.“ (Mt 6, 34)

Toliko toga treba napraviti. Iz postelje ravno ulijećemo u žurbu dana. I čovjek pokraj mene također se jako žuri. I onaj preko puta leti. Nitko nikoga ne zamjećuje. Koliko sukoba, sudara, optužbi, navala, uvreda! Što je to? Zašto tako? Kamo zapravo želim stići?

Poglavica jednog indijanskog plemena ovako doživljava bijelca: „Papagali je uvijek nezadovoljan svojim vremenom i zbog toga optužuje Velikog Duha što mu ga nije dao više. Da, on vrijeđa Boga i njegovu mudrost zato što po sasvim određenom planu dijeli i razdjeljuje svaki dan.“

U Europi ima vrlo malo ljudi koji uistinu imaju vremena. Možda ih uopće nema. Zato većina Europljana trči kroz život kao bačen kamen. U hodu gotovo svi gledaju prema zemlji i šire ruke daleko od sebe da, što je moguće brže, idu naprijed. Kad ih čovjek zaustavi, zlovoljno viču: Zašto mi smetaš? Nemam vremena. Rade upravo tako kao da je čovjek koji ide brzo vredniji i hrabriji od onoga koji ide polako. Vjerujem da mu vrijeme izmiče kao zmija iz mokre ruke, upravo zato što ga čvrsto drži. „Papagali nije upoznao vrijeme, ne razumije ga i zato ga zlostavlja“, kaže Indijanac. Pobijedila je Europljaninova pohlepnost, a ne Indijančeva razboritost. Europljanin sve čita i razumije, ali ništa ne usvaja. Zašto? Zato što je izgubio vezu sa Stvoriteljem vremena. Poglavica ga naziva Velikim Duhom, a mi Svemogućim Bogom. Bez povezanosti s njime plutamo svemirom poput meteora. Zablistamo i izgorimo. A stvoreni smo da živimo. Vječno.

Ljudi, vrijeme nije naše. Ono je Božje. Mi ga ne možemo ni skratiti niti produžiti. Sjetimo li se da nam je ono darovano, shvatit ćemo da na dar treba i odgovoriti. I to darovatelju.

Obratimo mu se molitvom:

Gospodaru mojih sati i mojih godina, dao si mi mnogo vremena. Molim te da smijem malo vremena osloboditi od zapovijedi i dužnosti, malo za mir, malo za igru, malo za ljude na rubu mojega života kojima je potreban tješitelj. Molim te za brižljivost da svoje vrijeme ne ubijam, ne proigram, ne upropastim. Želio bih posijati ljubav, misli i razgovore da uzraste plod. Blagoslovi moj dan!