"Svetkovina Svih svetih", o. Vjenceslav Mihetec, OCD

Svetkovina Svih svetih svetkovina je Isusa Krista, pobjednika nad grijehom i smrću; Krista koji se po križu uspeo na goru, u Vječni Grad; svetkovina je svih onih koji su zagledani u Lice Gospodnje došli u Njegovu domovinu; svetkovina svih onih koji danas, noseći križ, ne sustaju na putu; naraštaj onih koji traže Lice Boga Jakovljeva;  svetkovina je onih, „u kojih su ruke nedužne i srce čisto, kojih se duše ne predaju ispraznosti“. Svetkovina je to i onih koji su tako činili prije nas.

„Takav je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine“.

I danas se Isus uspinje na goru, jer „Njegova je zemlja i sve što je na njoj, svijet i svi koji na njemu žive“. Uspinje se Isus, ali uspnimo se s Njime i mi. Uspnimo se i vidjet ćemo koliku nam je Ljubav darovao Otac: „djeca se Božja zovemo i jesmo“.

A što ćemo biti? To će se očitovati na kraju vjekova. Očitovat će se ono, što smo sada u vjeri, nadi i ljubavi. Kad otpadnu vjera i nada, koje nas sada nose i drže, kad ostane samo ljubav, kojoj sada vjerujemo i kojoj se nadamo, kad se Pastir Dobri uspne na goru, na kojoj se svidjelo Bogu prebivati, kad nas obasja svojim milosnim Licem, tada će se očitovati ono što smo sada.

U sjaju i toplini Njegova Lica sva naša dobra djela, iz ljubavi učinjena, bit će prepečena u građu novoga, Vječnoga Grada, kojemu je svjetlo Jaganjac.