„Božićno vrijeme nam je dalo tako puno“, o. Vjenceslav Mihetec, OCD

Božićno vrijeme nam je dalo tako puno. Najviše Srca, Božjega Srca, Srca punog Ljubavi. Od te Ljubavi nam je živjeti.

Pastiri su se vratili svojim stadima. Kralji su se vratili u svoje zemlje. Vratili su se puni sunca, snage, volje, radosti. Susret je bio tako snažan, da je promijenio život i putove života.

Stajali smo pred Jaslicama, u crkvi, doma. Čudesna svjetlost koja izbija iz njih, iz tih likova, tako je čarobno govorljiva. Govori našem srcu i u njemu ostaje. I grije ga. Slušali smo navještaj Božje riječi. Orgulje su pratile naše zanosno pjevanje. Sve je to otpočinulo u našim srcima. Nahranilo ih. Ojačalo. Okrijepilo.

I što sad? Ljudi, boje su u nama, sam Bog ih je utisnuo u naša srca. Velikim zamasima kičice koja je umočena u žar ljubavi, slikajmo svoje djelo današnjega dana. Slikajmo ga, u ime Božje. On će nam sam podržavati ruku i zajedno ćemo stvoriti nešto nezaboravno toplo, prihvatljivo svima.

Ne dajte da Božji dar u vama ostane zapečaćen. Bio bi to veliki grijeh. Dao vam ga je da ga dijelite i to svima bez razlike. Kako ćemo biti sretni ako večeras na jednom naoblačenom licu, u jednim maglovitim očima opazimo rumenilo i svjetlo! Bit će to daleko dublji doživljaj od večernjeg rumenila na nebu. Vjerujte, tada ćete zapjevati i vi i čovjek kojemu ste vratili ljepotu i radost, rumenilo na lice i svjetlo u oči, nastavljajući našu božićnu himnu: "Hvaljeno budi sveto Trojstvo, hvalu svi dajmo Gospodu Bogu!"