BRATSKI SUSRET S OCEM KARMELSKE OBITELJI

GENERALNI POGLAVAR KARMELSKOGA REDA, O. SAVERIO CANNISTRA I O. ADOLF WACH, GENERALNI DEFINITOR, 3. VELJAČE 2013. SUSRELI SU SE SA ZAJEDNICOM SVJETOVNOG REDA BOSONOGIH KARMELIĆANA.

OSTVARENJE ISTOG POZIVA NA DRUGAČIJI NAČIN    

Svjetovni red je integralni dio karmelske obitelji. Svim karmelićankama i karmelićanima, onima koji žive u samostanu kao i onima u svijetu (u obiteljima) zajedničko je: ista karizma i isti poziv. Različit je način ostvarenja poziva, koji je prilagođen mjestu na kojem žive. Apostolat laika nije samo sudjelovanje u apostolatu klerika, nego ima specifične oblike koji se izražavaju, iznad svega, u svjedočanstvu života, prije nego u izričitom navještaju. Svijetu je doista potrebno svjedočanstvo skromnijeg stila života, odgovornog izvršavanja svojih radnih obveza, korektnog odnosa prema kolegama.

Generalni poglavar Karmelskoga Reda Istaknuo je da karmelska karizma ima, u ovom trenutku,  puno toga za reći Europi i da može pomoći mladima rasti u ljudskoj i duhovnoj dimenziji. Naučiteljica Crkve, sv. Terezija Avilska, u svom djelu Put savršenosti, govori o tri temeljne krjeposti: o poniznosti, nenavezanosti i bratskoj ljubavi, objašnjavajići preduvjete za duhovni put na način koji nije vezan samo za samostanski život. Mladi, približavajući se karmelskoj zajednici, traže pomoć za ulazak u prijateljski odnos s Bogom. U Karmelu to i uspijevaju pronaći.

KARMEL JE OBITELJ OKUPLJENA OKO OSOBE ISUSA KRISTA      

Osobitost Karmela jest prijateljstvo s Bogom i naše međusobno prijateljstvo. Karmel je uvijek jedna mala obitelj okupljena oko osobe Isusa Krista; skupina ljudi koji su upoznali Isusa Čovjeka; njihov se život mijenja mjerom kojom prihvaćaju Isusa Čovjeka.

Dva temeljna stupa našeg duhovnog života su: molitva i zajednički život. Za članove Svjetovnog reda, koji žive životom u svijetu, molitveni život povezan sa zajedničkim životom zahtijeva poseban napor. Ovdje postoji rizik gubljenja specifičnosti karmelskog identiteta. Da se ne bi izgubila karmelska osobitost – naglasio je o. Saveirio - nužne su, prije svega, dvije stvari: izgradnja (formacija) i zajedništvo.

Formacija je briga oko vlastitoga poziva, koja traje čitav život. Karmel ima potrebu zajedničkog života. Način na koji se živi zajedništvo u zajednicama laika drugačiji je od načina u redovničkim zajednicama, ali ne bi smio biti drugačiji vez zajedničkog života i prijateljstva. Osobe su jednako pozvane živjeti bratstvo.

REVIZIJA ŽIVOTA, NA ZAJEDNIČKOJ RAZINI

Ne može se biti karmelićanin, bez poznavanja karmelske literature. Stoga nas je o. General ponovo potaknuo na čitanje i upijanje baštine koju su nam ostavili naši sveci. Put priprave za petstotu obljetnicu rođenja sv. Terezije Avilske pomaže nam u tom smislu posebno stoga, što čitanje Terezijinih djela pokušavamo ostvariti na zajednički način. To je čitanje koje nas izgrađuje kao zajednicu, jer činimo reviziju života, ne samo na osobnoj, nego i na zajedničkoj razini.

HRVATSKA JE POSEBNO BLAGOSLOVLJENA ZEMLJA

Ovaj srdačan, bratski susret o. Saverio zaključio je riječima: Hrvatska je posebno blagoslovljena zemlja. Doista, bogatstvo zvanja koje susrećem u Hrvatskoj jedinstven je slučaj u Europi. Vidim to  i u uskrsnom svjetlu. Hrvatski narod trpio je  nasilje rata, a sada se iznova rađa, te pronalazi nadu, sposobnost da ljubi i dostojanstvo života. Ono što ubija duhovni život nije trpljenje, nego površnost. Površno žive ljudi koji nemaju volje otkrivati što se nalazi unutar njih i nikad si ne postavljaju dublja pitanja. Terezijanski Karmel predstavlja poziv na put prema nutrini.

O. Saverio Iznio nam je svoje prijedloge i iskustva zajednica Svjetovnog reda u Italiji, Francuskoj, Kini... U ime Zajednice, pozdravila ga je i zahvalila mu na prijedlozima s. Tea Živković, poglavarica OCDS. Uz članove Svjetovnog karmelskog Reda susretu su nazočili i predstavnici mladeži Karmela Božanskog Srca Isusova, mladi ZaMka molitve (molitvene zajednice mladih iz Remeta), s. Maja Pavla Bašić u ime sestara karmelićanki BSI i voditeljica Zajednice karmelskih laika BSI. Bio je to susret srdaca koja se razumiju, jer su ispunjena Božjom Ljubavi. 

Na kraju nas je o. Saverio pozdravio riječima: sjetimo se jedni drugih u molitvi. ja, doista, imam veliku potrebu za tim.

(s. Snježana Foršek, OCDS)