Slađa od vina je Ljubav Tvoja
Dana 1. listopada 2017. godine, na blagdan sv. Male Terezije u Karmelskom samostanu sv. Terezije Avilske u Splitu, dvadeset pet sestara i braćе iz Zajednice Karmelskog svjetovnog reda „Zamak duše“ dalo je svoja trajna obećanja u ruke provincijala o. Srećka. Priprema za ovaj veliki događaj trajala je skoro sedam godina. Večer uoči ove velike i važne svečanosti, na svetkovinu sv. Jeronima, imali smo susret s o. Srećkom, kao pripremu za sutrašnja obećanja.
Susret je započeo Večernjom molitvom, nakon čega je uslijedila sv. Misa. Za vrijeme homilije o. Srećko nas je uputio na našeg sveca Dalmatinca i na njegovu strast za čitanjem Svetog pisma. Uputio nas je i na čitanje, proučavanje i razmatranje tekstova iz Biblije, a posebno na Evanđelja, navodeći kako Karmelsko pravilo veliku pažnju pridaje razmatranju o “zakonu Gospodnjem, dan i noć”.
Nakon sv. Mise o. Srećko je upoznao novake, njih šest, te aspirante, njih osam. Oni su potom otišli svojim kućama, a mi smo ostali na formacijskom susretu. Tema je bila VI. i VII. odaje Zamka duše, jer smo u posljednjem periodu obrađivali Terezijino djelo Zamak duše. Želja nam je bila da ove dvije posljednje odaje, koje su nama daleke jer se radi o mistici i najuzvišenijim sferama karmelskog života, obradi i izlaže sam o. Provincijal, kao uvod u davanje trajnih obećanja. Bogu hvala na njegovoj pratnji i skrbi za našu Zajednicu.
Iz Pjesme nad pjesmama: Čežnja za Zaručnikom
Zaručnica
(2) Poljubi me poljupcem usta svojih, Ljubav je Tvoja slađa od vina. (3) Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je Tvoje, zato Te ljube djevojke. (4) Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje.
Zbor djevojaka
Igrat ćemo se i radovati zbog Tebe, slavit ćemo Ljubav Tvoju više nego vino. Pravo je da Te ljube.
Tek sada shvaćamo u potpunosti riječi gore napisane. Zaista, Isuse, ljubav je Tvoja slađa nego vino. Jasno nam je sada zašto su sve karmelićanke, naše učiteljice, uvijek pjevale ovu pjesmu, o njoj pisale i govorile. Tek sada, kao cvjetići u Karmelu, znamo Isuse, što to znači kada čeznemo svim srcem za Zaručnikom. Poredani oko oltara, nas dvadeset pet cvjetaka, otvorenog srca i u slatkoj strepnji, iščekivali smo dolazak Zaručnika. Premda smo se pitali jesmo li smo kao mudre djevice ponijeli dovoljno ulja u svjetiljkama, hoćemo li dočekati Zaručnika spremni, pouzdano smo znali da Isus poznaje naše manjkavosti. Svojim predanjem smo se odazvali njegovom pozivu, glasu koji smo čuli duboku u srcu.
Pjesma druga: uzajamna Ljubav raste, zaručnica traži Zaručnika
Po ležaju svome, u noćima, tražila sam Onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla. (2) Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću Onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla. (3) Sretoše me čuvari koji grad obilaze: “Vidjeste li Onoga koga ljubi duša moja?” (4) Tek što pođoh od njih, nađoh Onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje. (5) Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
Dok je trajalo misno slavlje, uzbuđenje je raslo. Prozivanje naših redovničkih imena, odgovori na upite oca Provincijala su nam postupno posvijestili ovu stvarnost i približili nas dugo iščekivanom trenutku – “Mi pristupamo karmelskoj obitelji!”. Svjesnost svake izrečene riječi: HOĆU!, HOĆU!, AMEN. O moj Isuse, tko Te nije ljubio, ne zna što je izgubio!
Kao zaručnica koja traži svog Zaručnika, bez straha od cijeloga svijeta, bez srama od poruge i odbacivanja, bez imalo sumnje da je Zaručnik sve, i da cijeli život ovisi samo o njemu, naše su duše ulazile u mir. To se osjećalo, tako jako. Naši međusobni pogledi su znali sve. Nečije suze na licu govorile su više od tisuću riječi. Isuse, ništa se ne može usporediti sa spoznajom da si ušao u dom svoje zaručnice, svoje duše koja tako čezne da te ugosti!
Pjesma peta: pristalost i radosti zaručnice
Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša među ženama? Kuda je zamakao dragi tvoj, da ga tražimo s tobom?
Zaručnica
(2) Dragi je moj sišao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po vrtovima i da bere ljiljane. (3) Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase među ljiljanima.
Trenutak kada smo izrekli svoja obećanja, nakon homilije, bio je neopisiv. O. Srećko govorio nam je o Maloj Tereziji, o svakoj maloj duši koja na sebi svojstven način širi Kraljevstvo Božje na zemlji, o imperativu da postanemo veliki sveci poput naših karmelskih uzora. Govorio je da to nastojanje nije oholost, već upravo naš poziv te nas je uputio da u sv. Maloj Tereziji, čiji je blagdan bio upravo na dan davanja naših trajnih obećanja, gledamo svoj uzor, i slijedimo njen put, “maleni put”.
Blagoslov škapulara i trenutak kada ih je o. Provincijal udijelio svakome od nas, poljubac tog svetog odijela, i oblačenje istoga na svoja nedostojna tijela pobudio je neopisive osjećaje. Sestre i braća obgrljeni ničim manjim nego rukama Majke Marije. Isti osjećaj kao kad te majka, još dok si dijete, nakon pada i udarca, stavlja u svoje naručje i sve boli prestaju. Sveto odijelo.
Sve ovo je zaista ostavilo u našim srcima neizbrisivi trag. O Isuse, ljubav je Tvoja slađa nego vino. Daj da plamen, koji si zapalio u našim srcima, učini da izgorimo sebi i da se pretvorimo u Tebe. “Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni.” Daj Isuse, da uzraste naša želja za Tobom do te mjere da više „ne živim ja, nego živi u meni Isus“.
Dobrom Bogu smo zahvalni za cijeli život kojim nas je do sada vodio do ovog neopisivog trenutka. Zahvaljujemo ocima karmelićanima, posebno o. Branku, pok. o. Vjenceslavu. O. Srećku od srca hvala za otvoreno srce i očinsku ljubav te dragoj braći i sestrama u cijeloj provinciji OCDS koji su o nama skrbili sve ovo vrijeme, kao i sestrama u klauzuri iskrena zahvalnost na molitvi.
Od srca zahvalni i preplavljeni neopisivim stanjem ZALJUBLJENOSTI upućujemo vam svoje pozdrave i Božji blagoslov,
Vaši “mališani” iz Zajednice „Zamak duše“ iz Splita
