Na početku predstavljanja prvog znanstvenog zbornika o sv. Tereziji od Djeteta Isusa okupljenima se obratio o. Ivan Pleše koji je predstavio program izlaganja i predavače, nakon čega su pjesmu „Samo ovaj dan“ izveli karmelićanski bogoslovi. Provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa o. Vinko Mamić pojasnio je da Terezijina univerzalna poruka stvara prostor dijaloga između različitih duhovnih tradicija i obraća suvremenim izazovima u Crkvi. „Nadamo se da će ovaj zbornik poslužiti ne samo u znanstvenom doprinosu za bolje razumijevanje svete Terezije već i pozvati na nasljedovanje njezine duhovnosti kako u osobno tako i u zajedničkom životu“, prenosi Informativna katolička agencija.

O. Dario Tokić primijetio je da postoji oskudica znanstvenih radova o svetoj Tereziji iz Lisieuxa u hrvatskom govornom području, što ne odražava veliku privrženost i poštovanje koje ona uživa među vjernicima. Stoga je odlučeno da se uz proslavu stote obljetnice njezine kanonizacije objavi zbornik s međunarodnog znanstvenog skupa. „Njegov sadržaj definitivno već daje značajan doprinos boljem razumijevanju znanosti o svetoj Tereziji i njezinom značenju u suvremenom pastoralu. Naslovnica ovog izdanja, koju je izradila Slavenka Miličević, odražava središnji sadržaj znanosti o ljubavi – to jest suobličenju s Kristom – koja proizlazi iz ispunjenja nove Kristove zapovijedi da ljubimo jedni druge kao što je On ljubio nas. Općenito, ovaj zbornik konferencije, osim što potiče daljnja znanstvena istraživanja o 33 crkvena učitelja, pristupačnim stilom i bogatim duhovnim sadržajem, kani poslužiti kao vrijedan izvor znanja i inspiracije ne samo za znanstvenike nego i za za svakog štovatelja svete Terezije“, istaknuo je o. Dario.

Talijanski bosonogi karmelićanin, profesor emeritus Svetog pisma i Teologije duhovnosti na Papinskom teološkom fakultetu „Teresianum“ u Rimu o. Bruno Moriconi u izlaganju je istaknuo potrebu za sve dubljim istraživanjem svih njezinih inovativnih aspekata. Premda je postigla iznimnu razinu svetosti, njezin život i spisi svjedoče da poziv na svetost snagom krštenja zaista vrijedi za sve, kako uči Crkva tek od kasnijeg Drugog vatikanskog sabora (LG 39). Otud potreba da se genijalni Svetičin doprinos u potpunosti vrati „svima“. Naveo je nekoliko aspekata koji bi mogli pomoći u što jasnijem prikazivanju njezine pastoralne snage na duhovnom putu svakog krštenika kao što su upornost i trud s kojima je prošla svoj kratki život, hrabrost s kojom je sve ispričala s dotada neviđenom iskrenošću među svetcima, ustrajnost i odlučnost koje ju predstavljaju te pouzdanje koje je Terezija živjela i nudi svima.

Bosonogi karmelićanin dr. o. Stipe Tomić je, govoreći o „Malom putu“ sv. Terezije, rekao da to znači „prihvaćanje vlastite malenosti, ne kao ograničenja, nego kao mjesta susreta s milosrdnim Bogom. To je pouzdanje djeteta koje sve očekuje od Oca, a ne od svojih snaga. Na samom početku razmišljanja o životu ove svetice s pravom se pitamo: što ostaje nakon što jedna mlada redovnica u skrovitosti jednog samostana umre u dvadeset četvrtoj godini, u zaboravu, posve nepoznata čak i svojim susestrama? Ipak, ono što ostaje je čudesno: jedna svetost koja se ne nadmeće, nego se skriva u običnom; jedna ljubav koja ne traži djela, nego predano srce i trajno dobru volju. Za kraj, članak donosi ono što bi se moglo nazvati Terezijinim duhovnim manifestom: Ja biram sve! – to znači, sve za Isusa. Ne pola svetosti, ne prosjek, nego cijeloga sebe. Ne zadovoljava se polovičnim putem, ne bira minimum, nego sve predaje Bogu – i bol, i radost, i slabost, i čežnju. Sve je u Terezijinu životu raslo iz vjere. Ne iz sigurnosti, ne iz snage, nego iz djetinjeg pouzdanja. To je njezin Mali put – put djeteta koje sve stavlja u Očeve ruke, s potpunim povjerenjem.“

Bosonogi karmelićanin dr. o. Dražen Marija Vargašević govorio je o pustinji u životu i nauku svete Male Terezije.

Španjolski bosonogi karmelićanin, bivši zamjenik generala OCD, izvanredni profesor Teologije duhovnosti na Papinskom teološkom fakultetu „Teresianum“ u Rimu o. José Martínez González rekao je da je nema sumnje da je temelj Terezijina nauka otkriće Boga kao Ljubavi koja ju je prva uzljubila, one ljubavi koju ona zna prepoznati u malenim stvarima svakodnevnog života, u gestama nježnosti primljenima unutar obitelji, ali i u svakodnevnoj molitvi, shvaćenoj kao neprekidan dijalog s Bogom koji je u njoj, u slavlju sakramenata, posebno euharistiji, te u slušanju Božje riječi. O. González govorio je o nizu aspekata i situacijama koje pobliže opisuju specifičnosti Terezijina lika kao što je otkriće milosti u Isusu Kristu, evanđeoska dimenzija Terezijina vlastitog poziva, iskustvo Božjega milosrđa, misijske zadaće i naviještanja Evanđelja, ali se izlagač osvrnuo i na Terezijine rukopise i igrokaze kojima posebno ističe Isusovu neizrecivu ljubav. „ Terezija je dala prekrasno svjedočanstvo ljubavi osluškujući Riječ da bi razumjela da ljubav življena po Isusovom primjeru podrazumijeva prihvaćanje drugih ne zato što to oni zaslužuju, već jer im je to potrebno, pomažući im na taj način da započnu svoj put ozdravljenja i obnove svojih rana, slabosti i života“, zaključio je o. González naglasivši da se tako sveta Terezija od Djeteta Isusa pretvorila u glasnicu milosrđa.

Bosonogi karmelićanin na službi u Grazu o. Vedran Pavlić govorio je o važnosti krjeposti u duhovnosti svete Terezije.

Bosonogi karmelićanin iz Austrije o. Peter Maria Pendl posebno je istaknuo da su poniznost, povjerenje, predanje, jednostavnost bitne vježbe na Malom putu koji – kao što je i sama Terezija dokazala – ima snagu posvetiti čovjeka i suobličiti ga Isusu Kristu.

Bosonogi karmelićanin o. Ivan Pleše osvrnuo se na članak u zborniku u kojem je, kako kaže, nastojao pokazati da Terezijina duhovnost, premda čvrsto ukorijenjena u katoličkoj tradiciji, ima obilježja univerzalnosti, odnosno da korespondira s temeljnim vrijednostima kršćanske duhovnosti koje nalazimo kod svih kršćana. „Njezina duhovna poruka počiva na onome što je svim kršćanima zajedničko – ljubav, predanje Ocu, poniznost, traženje Boga u svakodnevici, povezanost proslavljene i putujuće Crkve. To su dimenzije Terezijine duhovnosti koje mogu otvoriti prostor međusobnog razumijevanja i približavanja, jer proizlaze iz same jezgre evanđeoske poruke“, rekao je o. Pleše i poručio da sveta Terezija ostaje trajno nadahnuće za sve koji žele raditi na jedinstvu Crkve. „Njezin zagovor, spisi i primjer života pokazuju da ljubav može nadići sve prepreke i podjele, donoseći kršćanima svijest o zajedničkoj pripadnosti Kristu i njegovoj Crkvi“, zaključio je o. Pleše.