Hodočašće u Svetozar Miletić
Draga braćo i sestre,
srpanj, kolovoz pa i rujan mjeseci su obilježeni hodočasničkim pobožnostima našega naroda.
To najljepše opisuje naš pokojni o. Vjenceslav u svojoj knjizi o vječitom hodočasniku - romaru koji je hodočastio u Rim. Nije se putovalo kao danas. Išlo se uglavnom pješice. Kako je Rim bio daleko, mnogima nedostupan, počelo se hodočastiti u marijanska svetišta, pa eto i nas idemo do našega divnog Lemeša, S. Miletića.
Hodočašće znači hodom častiti i ta bosonogost i taj post kao da može izraziti tu žurbu – nema se vremena ni obuti, ni jesti, ni piti, samo da se što prije stigne do svetoga mjesta. Ta slika i danas oslikava Židove pred povratak u Obećanu zemlju; opasanih bokova, sa štapom u ruci – naglašena je velika žurnost – što prije stići u Obećanu zemlju. Eto, i mi smo se odlučili hodočastiti u Svetozar Miletić, u naš Lemeš, tako da se i mi na neki način svrstavamo u red “vječitih Božjih putnika”. U S. Miletiću su nas dočekali vjernici koji su nam pokazali put do Kalvarije, gdje se molila Krunica 7 žalosti i Svakodnevne molitve OCD Reda. Nakon povijesnog upoznavanja kapelice u Lemešu i mi smo predstavili povijest Karmela i Karmelskog Svjetovnog reda, naš duhovni život. Uslijedila je sveta misa koju je predslavio naš duhovni asistent o. Zlatko Žuvela, koji je vjernike uputio da je u ovoj Godini Božjeg milosrđa potrebno hodočastiti, jer tim putem častimo Boga, Blaženu Djevicu Mariju i svece. Od davnih vremena se hodočastilo. U staro vrijeme svaki pobožni Židov bio je dužan hodočastiti u Jeruzalem.Tako je ostalo i Novom zavjetu. Vjernici su hodočastili u Rim, Svetu Zemlju, svetišta širom svijeta. Kršćani time ispunjavaju zavjet Bogu. Najčešće je hodočašće pokora grijeha. U srednjem vijeku postojale su usluge hodočašćenja, onih koji nisu bili u mogućnosti obaviti isto.
Čitav naš život je hodočašće. Hodočasnik je čovjek putnik, a čovjek je putnik dok ne izdahne. Tako smo i mi danas, dolazeći u ovu kapelu iz doline, pokraj postaja prolazili muku, trpljenje, bolest, prošli pokraj grobova naših predaka, što nas podsjeća da smo ništavni. Nužno je u hodu preporučivati se Bogu i svecima, kako bismo mogli doći k svome cilju - Bogu.
Zavjet Majci milosrđa upućuje nas zavjetovane (u posvećenom životu) i laike na svetost života. Jer, kako je krasno ova kapela uređena, tako trebamo i moramo urediti i našu dušu.
Na kraju svete mise smo svi skupa zapjevali našu predivnu pjesmu “K Mariji mi miloj Majci Djevi, štovanjem potecimo ...”.
Poslije svete mise uslijedilo je razgledanje kapelice, vidikovca i fotografiranje. Druženje je nastavljeno u Domu kulture, uz kolačiće, kiflice i pjesmu.
s. Marijana od Kraljice Karmela (Karmela Malenić),
priorica OCDS Sombor
