Misa je najuzvišenija molitva! „Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.“ (Mt 18,20) Pred prisutnim Bogom se ne gubi u rastresenostima, niti se ne izgovaraju naučene molitve, nego se sluša. Svaka riječ koju svećenik izgovori i koju puk odgovori, svaka pjevana dionica izriče sadržaj vjere! Bitno je doista čuti: razumjeti, shvatiti, usvojiti svaku izgovorenu riječ.
Zborna, darovna, molitva vjernika, popričesna molitva, a nadasve predslovlje svete mise su „upute“ kako doživjeti, proživjeti ono što se događa: na Stolu Riječi i na Stolu Kruha.
Odlomci Svetog pisma koji se čitaju na misi su ono što Bog govori Crkvi. Propovijed objašnjava, posadašnjuje pročitano i upućuje kako to primijeniti u vlastitom životu. Vjerovanje i Oče naš koji izgovara čitava zajednica govore, onome tko želi čuti, što Crkva vjeruje i što od Boga moli.
Ako netko ima i neku drugu nakanu, osim da „nahrani“ dušu, sve to može, u sebi, izreći za vrijeme zborne molitve ili uz molitvu vjernika ili u intimnom razgovoru s Bogom prisutnim u sebi, neposredno nakon pričesti. Ili samo zahvaliti na takvoj, ljudskom razumu neshvatljivoj časti da se veliki Bog spušta do neznatnog čovjeka.
Nema ničega većeg u ljudskom životu od pričesti. I to nijedan čovjek ničime ne može zaslužiti. Ipak, za primanje pričesti se treba pripremiti. Oni koji redovito slave misu, znaju kako. A oni kojima je sve ovo novost, mogu od svećenika dobiti objašnjenje i upute, nakon što mu u cijelosti izlože svoju životnu situaciju.
Trojedini Bog je misterij nedostupan ljudskom razumu i to kako komadić kruha u pretvorbi po svećenikovim rukama i svećenikovoj molitvi, silaskom Duha Svetoga postaje – Tijelo Kristovo. To da se hoće nastaniti u ljudskom srcu izaziva strahopoštovanje i svijest da se, s Bogom u srcu, trebaju i mogu činiti Božja djela: biti oruđe u Božjim rukama. Nekim oruđem se čine velika djela, a nekim mala, ali jednako vrijedna u Božjim očima. Jer svi smo jednako ljubljena Božja djeca i On zna kakve je kome dao sposobnosti.
U crkvi ukrašenoj cvijećem, svečano odjeveni vjernici Boga dočekuju radosnom pjesmom. Misa nije predstava: slavi se živa Božja prisutnost. Mi Bogu ništa ne dajemo time što smo na misi: On nama daje samog sebe. Zbog toga, a ne zbog našeg slavljenja, misa je predokus raja.
s. Verica Stančić Jakovljević, OCDS