Toplina i zahvalnost ispunila je naša srca, koja su privučena mirom karmelskog samostana u Somboru poželjela doći u njegovu tišinu u sjeni sluge Božjeg o. Gerarda. Na upit s. Željke Mihljević, priorice OCDS 'Od Djeteta Isusa', o. Stjepan Vidak, prior samostana u Somboru, omogućio je za nekoliko naših članova šestodnevne duhovne vježbe.

Kroz izmjene molitve časova i osobne molitve u maloj kapeli samostana, razdvajanja  u kojem su braća išla k svojim zaduženjima, a mi sestre u nošenju dobivenih trenutaka k grobu oca Gerarda, čitanju duhovnog štiva i molitvi u crkvi. Kroz sve to polako smo ulazili u tihi ritam samostanskog života. Prolazeći hodnicima, ispunjeni sviješću da je ovdje koračao sluga Božji, to nije bio tek prolazak s mjesta na mjesto, nego mjesto susreta s poviješću kroz fotografije, slike i škripu dasaka. Sve je vodilo ponovnom zajedništvu čitanja Službe riječi, molitve časova, osobne molitve i slavljenju Euharistije.

U svakom od nas događao se intimni dodir duše s Bogom, svakoj duši odmjeren Božjom pedagogijom. Ponekad smo, sasvim spontano u blagovaonici razgovarali, ali taj razgovor nije remetio tišinu u nama i bio je na veću ljubav te mu se nismo opirali, svjesni da nam je sve darovano.

Istina je da vrijeme unutar zidina samostana drugačije teče i taj tihi, ritmični hod kao da se sada ustalio u nama. Upoznali smo ga u nadi da ćemo ga zadržati u srcu  izvan zidina samostana. Tihi titraji nutarnje molitve ojačani su iskustvom i sviješću da naša braća u neprekinutom tijeku vremena iza zidova usporavaju vrijeme svijeta. Kao Svjetovni red želimo i mi uskladiti ritam svojih koraka s otkucajima Srca na koje se Karmel naslanja.

U zahvalnosti dobrom Bogu, ocu Gerardu, braći somborskog Karmela, kuharici Ani i sakristanu Saši do ponovnog susreta u ljubavi sestre Željka, Katica, Božica i Antonija.