MOLITVA - djelo ljubavi, susret i dijalog
Na 5. obljetnicu osnivanja Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa OCDS, 23. ožujka 2024. zajednica „Sv. Terezija Avilska” imala je duhovnu obnovu koju je na Vrhovcu predvodio o. Dario Tokić. Tema duhovne obnove bio je dio iz dokumenta „Deklaracija o karmelsko-terezijanskoj karizmi”, na kojoj se započelo s radom 2015. godine povodom 500. obljetnice rođenja sv. Terezije Avilske. Cilj Deklaracije bio je prericanje karmelske karizme kako bi se osvježila svijest o tome što znači biti karmelićanin i kako živjeti taj poziv. Deklaracija je nastajala od 2015. do 2021. godine i sažetak je razmišljanja svih redovnika karmelićana u svijetu.
MOLITVA
U Deklaraciji se navodi da je na prvom mjestu u životu jednog karmelićanina - MOLITVA, ali molitva koja polazi od iskustva ljubavi. „Iskustvo ljubavi je temelj naše molitve, ali to nije samo iskustvo da smo mi ljubljeni od Boga, nego da i mi Boga ljubimo. U iskustvu ljubavi najvažnije je da oni koji se ljube budu zajedno. Zato je za nas karmelićane jako važan taj temeljni koncept molitve, a to je koncept prijateljstva s Onime za koga znamo da nas ljubi. Molitvom trebamo prožeti čitavo svoje postojanje”, istaknuo je o. Dario Tokić.
Molitva je prvenstveno djelo ljubavi, jer ako zaista ljubimo onda smo pozorni na Onoga koga ljubimo. Molitva je dijalog ljubavi. Ona nije djelo koje treba obaviti, ona je susret. Nije bitno da izmoliš, da obaviš posao, nego da se susretneš s Onim koga ljubiš i koji ljubi tebe, piše među ostalim u Deklaraciji o karmelskoj karizmi.
U Deklaraciji se također ističe da je uzor našega zvanja – Blažena Djevica Marija. Da biste znali kakav karmelićanin treba biti, promatrajte Mariju koja je Božju stvarnost prihvatila kao svoju.
TRAŽITI BOGA, A NE SEBE
Predavač je rekao kako je sve češća pojava u današnjem društvu potreba za traženjem unutarnjeg mira i smirenosti koje nemaju veze s vjerom. Karmelićanska molitva je uvijek iskustvo ili želja za susretom i dijalogom s Bogom. Molitva nije u prvom redu pitanje našeg samoostvarenja, nismo mi sebi najvažniji i naša se molitva zato ne može zaustaviti na traženju unutarnjeg mira. Bog nas je već spasio, na nama je da prihvatimo Boga u naš život. Odnos s Bogom mora postati trajno stanje, taj odnos treba obilježiti cijeli naš dan. Kada odvajamo svoje vrijeme da budemo s Njime, također pokazujemo svoju ljubav.
NEPRESTANO SLUŠANJE BOŽJE RIJEČI
„Mi nismo prazni, mi smo nastanjeni. Gospodin je gost u našoj nutrini, gost koji traži da se o Njemu pobrinemo”, rekao je o. Dario. Duhovni život zahtijeva našu pozornost, pozornost prema Božjoj Riječi, pozornost prema Isusu Kristu kao osobi. Božju Riječ trebamo slušati, o njoj razmišljati i živjeti po njoj. Bog želi da sudjelujemo u njegovom životu, da svakodnevno rastemo u zajedništvu s Njime. „Trebamo živjeti dubok i stvaran odnos između molitve, bratstva i poslanja i u tome postići sklad. To je izazov na koji smo pozvani”, zaključio je o. Dario Tokić govoreći o Deklaraciji o karmelsko-terezijanskoj karizmi. (mb)
