Sv. Josip - zaštitnik naše Provincije i duhovni otac mnogih karmelićana

Draga braćo i sestre,

neka vam je sretna i blagoslovljena svetkovina sv. Josipa, Isusova zemaljskog oca i zaručnika Blažene Djevice Marije, zaštitnika naše Provincije i duhovnog oca mnogih karmelićana.

U sv. Josipa veliko pouzdanje imala je sv. Terezija Avilska pa mu se često utjecala u najrazličitijim duhovnim i tjelesnim potrebama. Donosimo tekst u kojem ova crkvena naučiteljica govori o ovom svecu kojem je, kaže, Gospodin dao milost da nam bude od pomoći u svim nevoljama.

"Počela sam obavljati pobožnosti s misama i druge vrlo prokušane stvari s molitvama, jer nikada nisam bila prijateljica dugih pobožnosti koje obavljaju neke osobe, posebice ženske, uz ceremonije koje nisam mogla podnositi, a njima su bile pobožnost. Kasnije je obznanjeno da nisu bile prikladne, jer su bile praznovjerne. Ja sam pak uzela za zagovornika i gospodara svetog Josipa i njemu sam se usrdno preporučila. Jasno sam vidjela – iz ove nevolje i iz drugih još većih, u vezi s čašću i duševnom pogibelji – da me je ovaj otac i moj gospodar izvukao s više dobra nego što sam ja od njega znala tražiti. Ne sjećam se dosad da sam ga išta molila što bi on propustio učiniti. Začuđujuća su stvar one velike milosti koje mi je Bog udijelio posredstvom ovoga blaženog Sveca. Kakvih me je samo opasnosti oslobodio, i tjelesnih i duševnih!

Čini mi se da je drugim svecima Gospodin dao milost da priteknu u jednoj nevolji, a ovome slavnom svecu (imam iskustva) da pritekne u svima. Gospodin nam hoće pokazati sljedeće: Kako je sv. Josipu bio podložan na zemlji – budući da ga je zvao ocem, a bio mu je hranitelj – mogao mu je zapovijedati i na nebu, te on čini što god od njega traži. To su doživjele, također iz iskustva, još neke druge osobe kojima sam govorila da se preporuče njemu, a puno je i onih koje doživljavaju ovu istinu iznova gajeći pobožnost prema njemu.

Nastojala sam slaviti njegov blagdan sa svom svečanošću kojom sam mogla, punija ispraznosti negoli duha, želeći da se slavi vrlo kićeno i lijepo, premda s dobrom nakanom. No kod mene je bilo loše ovo: ako bi mi Gospodin dao da napravim neko dobro, bilo je to s puno nesavršenosti i s puno nedostataka. Za zlo, izvještačenost i ispraznost imala sam puno spretnosti i mara. Gospodin neka mi oprosti.

Htjela bih privoljeti sve da gaje pobožnost prema ovome slavnom svecu, zbog velika iskustva koje imam s dobrima što ih postiže od Boga. Nisam upoznala osobu koja bi uistinu gajila pobožnost prema njemu i obavljala posebne službe a da ne bih vidjela kako je uznapredovala u kreposti. Jako koristi dušama to što se njemu preporučuju. Čini mi se da ima nekoliko godina kako od njega svake godine tražim nešto, i to uvijek biva ispunjeno. Ako je molba malo iskrivljena, on je ispravlja za moje veće dobro.

Da sam osoba koja ima ovlaštenje pisati, rado bih oduljila iznoseći u tančine milosti koje je ovaj slavni svetac udijelio meni i drugim osobama. No da ne bih prekoračila ono što mi je zapovjeđeno, u mnogim ću stvarima biti kraća nego što bih htjela, a u drugima opširnija nego što je potrebno; baš kao onaj koji u svemu dobrome ima malo razboritosti. Jedino molim, za ljubav Božju, da to kuša onaj tko mi ne bude vjerovao, pa će iz iskustva vidjeti kako je veliko dobro preporučivati se ovome slavnom patrijarhu i gajiti pobožnost prema njemu.

Osobito su mu osobe od molitve uvijek morale biti naklonjene; jer ne znam kako se može misliti na Kraljicu anđela za onog vremena kada je toliko prošla s djetetom Isusom, a da se ne zahvaljuje svetom Josipu na dobru kojim im je pomogao u tome. Tko ne nađe učitelja koji bi ga naučio molitvi, neka uzme ovoga slavnoga sveca za učitelja i neće zastraniti na putu.

Dao Gospodin da nisam pogriješila time što sam se usudila govoriti o njemu, jer, iako izjavljujem da gajim pobožnost prema njemu, u služenjima i u nasljedovanju njega uvijek sam zakazivala. On pak, kakav jest, uredio je da sam se mogla dignuti, hodati i da ne budem ukočena, a ja, kakva jesam, da loše koristim tu milost." (sv. Terezija Avilska)