Dan obasjan ljepotom karmelskog zajedništva
Karmelska obitelj je jedna jedina, iako sadrži tri sastavnice: „samostansku“ braću karmelićane, klauzurne sestre karmelićanke te Svjetovni red, tj. karmelićane i karmelićanke koji žive „u svijetu“, u obiteljima. Milost poziva, duhovnost i karizma jedinstvene su za sve tri sastavnice; zajedničko nam je i jednako raspoloživo bogatstvo duhovne baštine karmelskih svetaca, ista nam je duhovna kuća matica.
Karmel je vrt raznolikog cvijeća u kojem se posebno njeguje zajedništvo. Tako je subota 2. travnja 2016. bio dan obasjan ljepotom karmelskog zajedništva. Tog sunčanog, proljetnog dana, ranom zorom krenuli smo na izlet – hodoćašće u Đakovo, u svetište Božjeg milosrđa u Ovčari i u Karmel sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici.
Papa sv. Ivan XXIII rekao je da od Venecije do Istanbula nema ljepše katedrale od đakovačke. A, poseban je i grad u kojem se katedrala nalazi. Sa svetištem Božjeg milosrđa i sa sv. Faustinom Kowalskom upoznao nas je vlč. Miro Tomas, župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Levanjskoj Varoši, duhovnik Pokreta božanskog milosrđa i misnik Karmela sv. Josipa. Vlč. Miro Tomas predslavio je sv. Misu, a propovijedao je o. Dario Tokić, OCD koji je posebno naglasio da besplatan i nezasluženi dar - Božje milosrđe - trebamo dijeliti bližnjima, u protivnom, ono nema smisla.
Sretna okolnost jest što naš duhovni asistent o. Dario obnaša i službu magistra karmelićanskih bogoslova te je devetoricu tih divnih mladića poveo na putovanje s nama. Oni su nam, doista, bili poseban blagoslov. Zajedno smo molili, pjevali, šetali Đakovom, slavili sv. Misu u Ovčari i posjetili klauzurne sestre u Breznici. Sestre su nas, kao i uvijek, toplo dočekale. Jedan dio vremena proveli smo u zajedničkom razgovoru, a potom je bila prigoda i za osobni razgovor s našim duhovnim sestrama.
Dan je prebrzo prošao. Vratili smo se navečer, okrijepljeni ljepotom krajolika, punog srca i odmorene duše.
Dobri, divni Bože, hvala Ti!
s. Snježana Foršek, OCDS
