Najradosnijem cvijetu Karmelskog vrta

Dragi naš brate Andrija neka te svjetlost svijeća prati na letu kojim te vječna svjetlost Isus poneo na krilima, vječnoj ljubavi, Bogu, Ocu Našemu. Tiho dostojanstveno sa djetinjim osmjehom, razdraganog srca, ali mudro i strpljivo koračao si Mu u susret, putem na kojem je pisalo NIŠTA.Otišao si pre godinu dana, ali tako ne izgleda, brate naš dragi. Jedan trenutak, tihi rastanak... ipak boli. Ali zacijeliće rane, a osmjeh radosne duše ostaje stanovati u hodnicima našeg samostana, u tvojoj sobici, u porti, u svečanoj dvorani Večere Gospodnje, na vratima ulaznim...

Tko je umeo, tko je posedovao tako veliki dar radosti i osmjeha malog djeteta kao ti, brate naš...uvijek u ovom sumornom mračnom svijetu . Tvoj život neka nas pouči smejati se i radovati se najlepšem daru – životu. Tužno je. Kažemo... umro je... Ta riječ nije istina! Pročitah negdje i prepisah: Prešao je rijeku! Visoko, visoko ka poslednjem miru u Bogu si, u radosti si. Smej se smej razdragana dušo djetinja!

Pokoj vječni darovao ti Gospodin i Svjetlost vječna svjetlila ti. Ostao si zauvjek u srcima našim radosni cvjete Karmelski.

Braća i sestre OCDS Sombor