Posjet zajednice „Od Djeteta Isusa“ sestrama u Brezovici 14.9.2019.
Jedne lijepe sunčane subote popodne uputili smo se (nas dvanaestero) vlastitim automobilima u već tradicionalni posjet našim dragim sestrama, u mjesto Brezovica nadomak Zagreba, a u pravcu Velike Gorice i Turopolja. Točno u 15,00h sestre su nam otvorile vrata samostana i radosno nas primile te počastile sokom i domaćim keksićima. Obično je sadržaj našeg posjeta neka zajednička tema o kojoj malo raspravljamo i razmjenjujemo iskustva. Ovog puta razgovarali smo o našem karmelskom Pravilu, Konstitucijama i odredbama, kako je to u OCD-u i kako je u OCDS-u.
Najprije smo sestrama čestitali osamdesetgodišnjicu postojanja Karmela u Brezovici. Četiri sestre su nedavno polagale svečane zavjete (25 sestara ima već doživotne, trajne zavjete) i vidi se da zajednica stalno raste u broju.
Ove su godine imale veliku štetu u vrtu od tuče, ali smireno su nam objasnile da kada nam dragi Bog nešto uzme onda nam i obilnije daje.
Mi smo se predstavili i sestre također. Istaknuli smo kako mi, svjetovni karmelićani nismo uvijek u stanju izvršavati sve svoje obveze, ali to nas ni ne muči jer ne želimo da nam Pravilo bude iznad čovjeka, baš kao što je i Isus rekao da subota ne smije biti iznad čovjeka. Ispovijedamo se po savjesti. Naš Provncijalni delegat je o. Dario Tokić, duhovni asistent o. Anđelko Jozić, a imamo i člana zajednice – svećenika sisačke biskupije – vlč. Damira Cekovića, koji je trenutačno bio odsutan jer je na jednom drugom mjestu, u Zrinu, sudjelovao u velikom slavlju sv. Mise i na samoj svečanosti. Svojedobno je i o. Vjenceslav odlazio u zajednicu u Lasinju, za vrijeme rata k vlč. Stjepanu Bradici. Također smo naglasili kako Duh Sveti sasvim sigurno djeluje u našoj zajednici, jer smo se prilikom podjele zajednice prije 3 godine spontano podijelili točno na 32 člana u jednu zajednicu (u zajednicu Terezije Avilske) te 32 u drugu zajednicu (zajednicu Od Djeteta Isusa). Upravo smo u fazi izrade upitnika za nove članove koji bi nam pomogao da lakše razlučimo (i oni i mi) jesu li novi kandidati za karmelski svjetovni Red pozvani u Red ili nisu.
Mi u svjetovnom Redu dajemo drugačije obećanje od sestara, jer svi imamo nekakvu imovinu pa se ne možemo zavjetovati na doslovno siromaštvo, nego jedino nastojati biti nenavezani za svoju imovinu, dakle trebamo prakticirati siromaštvo duha. Također je važno da kandidati budu psihički zdrave osobe, da ne ometaju rad u zajednici, a Savjet - na prijedlog 3 magistre za formaciju - donosi konačnu odluku o primitku novih članova u zajednicu. Za primitak u zajednicu potrebna je i pismena preporuka župnika, te privola bračnog druga. Sestre su s osmjehom zaključile kako je čini se teže ući u karmelski svjetovni Red nego li u OCD.
Malo smo pripovijedali o zajedničkim susretim u Remetama, kako ljudi dolaze u red; neke dovedu prijatelji, negi to saznaju na Internetu ili na Sustavnom studiju duhovnosti, a neke privuku djela znamenitih karmelskih svetaca: sv. Terezije Avilske, sv. Ivana od Križa i sl. Tako je našu novu perspektivnu članicu gospođu Milenu privukla knjiga: Na potoku Keritu, pisca W. Stinssena.
Vrijeme za razgovor jako je brzo prošlo, a onda smo se uputili u crkvu na molitvu Časoslova. Snimili smo zajedničke fotografije, zahvalili se sestrama na lijepoj dobrodošlici i oprostili smo se od njih.
Podijelili smo i najnoviji broj Karmelskog vjesnika, i sretno smo se vratili kući.
s. Željka
