Iz Konstitucija Svjetovnog reda bosonogih karmelićana

Velika obitelj terezijanskog Karmela prisutna je u svijetu u mnogim oblicima. Njena je jezgra Red bosonogih karmelićana, a čine ga braća, klauzurne redovnice i članovi Svjetovnog reda. To je jedinstveni Red s istom karizmom. Hrani se dugom povijesnom tradicijom Karmela, sažetom u Pravilu svetog Alberta i u nauci karmelskih crkvenih naučitelja i drugih svetica i svetaca Reda.

Sadašnje Konstitucije OCDS su temeljni kodeks za njegove članove, prisutne u različitim dijelovima svijeta. Stoga ih obilježava jednostavnost struktura i trezvenost životnih pravila.

1. Svjetovni su karmelićani, zajedno s braćom i redovnicama, sinovi i kćeri Reda Naše Gospe od gore Karmela i svete Terezije od Isusa. Stoga s redovnicima dijele istu karizmu, živeći je svatko prema vlastitom životnom stanju. To je jedna jedina obitelj, s istim duhovnim dobrima, istim pozivom na svetost (usp. Ef 1,4; 1 Pt 1,15) i istim apostolskim poslanjem. Svjetovni članovi prinose Redu bogatstvo svojstveno njegovoj svjetovnosti[1].

3. Članovi Svjetovnog reda bosonogih karmelićana članovi su Crkve[2], pozvani na život „u pokornosti Isusu Kristu“[3] preko „prijateljstva s Njime za kojega znamo da nas ljubi“[4], služeći Crkvi. Pod zaštitom Naše Gospe od gore Karmela, nadahnjujući se svetom Terezijom od Isusa, svetim Ivanom od Križa i biblijskom predajom o proroku Iliji, oni nastoje produbiti kršćanske zadaće primljene na krštenju.

4. Djevica Marija je prisutna na poseban način, prvenstveno kao uzor vjernosti u slušanju Gospodina kroz svoj stav služenja Njemu i drugima. Marija je ona koja je čuvala i razmatrala u svome srcu život i djela svog Sina (Lk 2,51), pružajući primjer kontemplacije. Ona je na svadbi u Kani savjetovala da učine kako im Gospodin kaže (Iv 2,5), dajući tako primjer apostolskog služenja. Ona je bila i tamo gdje se iščekivao dolazak Duha Svetoga, ustrajući u molitvi s apostolima (Dj 1,14), svjedočeći o molitvi posredovanja. Ona je Majka Reda. Svjetovni karmelićanin uživa njenu posebnu zaštitu i gaji iskrenu marijansku pobožnost.

5. Prorok Ilija predstavlja i nadahnjuje tradiciju Karmela na život u Božjoj prisutnosti, tražeći ga u samoći i šutnji, u revnosti za njegovu slavu. Član Svjetovnog reda živi proročku dimenziju kršćanskog života i karmelićanske duhovnosti promičući u svijetu Božji zakon ljubavi i istine, napose postajući glas onih koji ne mogu sami po sebi izražavati tu ljubav i tu istinu (1 Kr 17 – 19).

7. Sveta Terezija od Isusa je na izvorištu obnovljenog Karmela. Ona je živjela duboku vjeru u milosrđe Božje[5], koja joj je davala snage za ustrajnost[6] u molitvi, u poniznosti, u bratskoj ljubavi i u ljubavi prema Crkvi, i koja ju je dovela k milosti duhovnog vjenčanja. Njeno evanđeosko odricanje, njena spremnost na služenje i njena postojanost u vježbanju kreposti svakodnevni su vodič za življenje duhovnog života[7]. Njeni naputci o molitvi i duhovnom životu bitni su za formaciju i život Svjetovnog reda.

8.  Sveti Ivan od Križa bio je pratitelj svete Terezije u osnivanju obnovljenog Karmela. On poučava člana Svjetovnog reda kako biti budan u izvršavanju vjere, nade i ljubavi. Vodi ga kroz tamnu noć do sjedinjenja s Bogom. U tom sjedinjenju s Bogom član Svjetovnog reda nalazi istinsku slobodu djece Božje[8].

9. Sagledavajući izvore Karmela i terezijanske karizme, osnovni elementi poziva terezijanskih karmelskih laika mogu se sažeti ovako:

1. živjeti u poslušnosti Isusu Kristu, oslanjajući se na nasljedovanje i zaštitu Presvete Djevice, čiji način života za Karmel čini uzor suobličenosti s Kristom;
2. tražiti „otajstveno sjedinjenje s Bogom“ kroz put kontemplacije i apostolata, nerazdruživo spojenih, u službi Crkve;
3. dati posebno značenje molitvi koja, podržavana slušanjem Riječi Božje i liturgijom, može dovesti do prijateljske veze s Bogom, ne samo kada se moli nego i kada se živi. Prihvaćajući ovakav molitveni život potrebno je hraniti se vjerom, nadom i prvenstveno ljubavlju, kako bi se živjelo u nazočnosti i otajstvu živoga Boga[9];
4. apostolskom gorljivošću prožimati molitvu i život u ozračju ljudske i kršćanske zajednice;
5. živjeti evanđeosko odricanje u vidu ostvarenja vjere, nade i ljubavi;
6. dati važnost evangelizaciji i pastoralu duhovnosti kao posebnom obliku suradničkog doprinosa Svjetovnog reda, vjernog svom karmelićansko-terezijanskom identitetu.

Konstitucije Svjetovnog reda izrađene su da bi se konkretizirao način života njegovih članova, koji su dio Reda bosonogih karmelićana. Oni su pozvani „svjedočiti kako je kršćanska vjera (...) jedini potpuno valjani odgovor na probleme i očekivanja koje život stavlja pred svaku osobu i svako društvo“[10]. To će ostvariti kao članovi Svjetovnoga reda ako, počevši od zauzete kontemplacije, u svom svakodnevnom obiteljskom i društvenom životu uspiju svjedočiti „ovo jedinstvo života koje u Evanđelju nalazi nadahnuće i snagu da bi se ostvarilo u punini“[11]. Kao članovi Svjetovnog reda, sinovi i kćeri Terezije od Isusa i Ivana od Križa pozvani su „biti u svijetu svjedoci uskrsnuća i života Gospodina Isusa i znak živoga Boga“[12], preko života molitve i evangelizatorske službe, i posredstvom svjedočanstva kršćanske i karmelićanske zajednice. „Svi zajedno i svatko sa svoje strane trebaju hraniti svijet duhovnim plodovima (usp. Gal 5,22) i u njemu širiti duh koji pokreće one siromahe, krotke i miroljubive, koje je Gospodin u Evanđelju proglasio blaženima (usp. Mt 5,3-9). Jednom riječju, ono što je duša za tijelo, to trebaju biti kršćani (i karmelićani) u svijetu“[13].

_____