"Blagoslovi moj dan", o. Vjenceslav Mihetec, OCD

Toliko toga treba danas napraviti. I čovjek pored mene također jako se žuri. I onaj preko puta leti. Nitko nikoga ne zamjećuje. Koliko sukoba, sudara, optužbi, navala, uvreda. Što je to?

Zašto tako? Kuda u stvari želim stići?

Ljudi, vrijeme nije naše. Ono je Božje. Mi ga ne možemo ni skratiti niti produžiti. Sjetimo li se da nam je ono darovano, shvatit ćemo da na dar treba i odgovoriti. I to darovatelju. Obratimo mu se molitvom:

Gospodaru mojih sati i mojih godina,
dao si mi mnogo vremena.

Molim te da smijem malo vremena
osloboditi od zapovijedi i dužnosti,
malo za mir,
malo za igru,
malo za ljude na rubu mojega života
kojima je potreban tješitelj.

Molim te za brižljivost
da svoje vrijeme ne ubijam,
ne proigram, ne upropastim.

Svaki sat je komad zemlje.
Želio bih posijati ljubav, misli i razgovore,
da uzraste plod.

Blagoslovi moj dan.