"Hvaljen Isus i Marija", o. Vjenceslav Mihetec, OCD

Jedna stara poslovica govori da je neoprostiv grijeh proći mimo čovjeka ravnodušno. Pozdravom čovjeku dajemo do znanja da smo ga uočili, da za nas postoji. Pa kad mu poželimo dobro jutro ili dobar dan, čovjek osjeti da ima prijatelja koji mu želi dobro i s kojim može računati, na njega se osloniti. To je tako ljudski. Kada nekoga pozdravimo pozdravom: "Hvaljen Isus i Marija", onda čovjeku prizovemo u svijest da on nije samo puki čovjek, već da je on čovjek Božji. Da je on, kako je volio reći sv. Ignacije Antiohijski, Bogonosac. A to čovjek krštenjem postaje. Tijelo je njegovo, kako nas uči sv. Pavao, hram Duha Svetoga. To je posveta čovjeka i izvor njegova dostojanstva. Čovjek, krštenik, hram je Božje miline.

I još nešto jako važno. Tim pozdravom podsjećamo se i potičemo da se na Isusov način zauzimamo jedni za druge, da Isusu pomognemo u spašavanju braće od zla, a s druge pak strane da na Marijin način slušamo Isusa, njezinim srcem razmišljamo o njegovoj riječi te da njegovu riječ tako provodimo u djelo da ljudi koji s nama žive i rade mogu osjetiti da ih Bog voli i da im je prijatelj te radosna srca mogu uskliknuti: "Hvaljen Isus i Marija!"