ZAJEDNICA OCDS OD DJETETA ISUSA: HODOČAŠĆE U SISAČKU BISKUPIJU

U subotu 28.travnja 2018. godine, članovi zajednice OCDS od Djeteta Isusa, hodočastili su u Sisačku biskupiju, koju je utemeljio, odnosno ponovno uspostavio papa Benedikt XVI, 5. prosinca 2009. godine.

Krenuli smo s Borongaja u Zagrebu, u sunčano proljetno jutro, u malom busu za 19 ljudi – a put nam je organizirala i darovala naša draga s. Božica Martinek iz Kutine. U Velikoj Gorici nam se pridružila naša sestra Marija Freškura, tako da nas je u busu bilo ukupno trinaest.

Prva naša postaja bila je župa Svete Marije Magdalene u Selima kraj Siska. Tamo nas je dočekao naš brat u karmelu, vlč. Damir Ceković, koji nas je vodio na ovom prekrasnom hodočašću.

S poviješću župe i same crkve, koja je biser barokne arhitekture, upoznao nas je župnik vlč. Mato Sukalić. Tako smo saznali da je ta župa osnovana još davne 1702. godine a crkva posvećena 1765. Osim izuzetne arhitekture, ova crkva posjeduje i posebno vrijedne orgulje iz 1777. godine.

Nakon toga posjetili smo kapelu sv. Ivana Krstitelja u Drenčini, koja se spominje u protokolu još 1696. godine kao drveni oratorij u potpuno iznutra oslikan. Ne možemo ni zamisliti kako je u toj maloj toploj kapeli predivno moliti Gospinu krunicu. Mi smo u njoj otpjevali jednu kiticu svima nam drage Domjanićeve pjesme „K suncu prosi.“

Vozeći se dalje lijepim sisačkim krajem - uz povremena usporavanja na cesti, zbog remonta pruge - došli smo do bazilike sv. Kvirina, gdje smo se sastali s našom braćom, obitelji Škunca.

Bazilika je to biskupa i mučenika iz rimskog doba grada Sisciae, s čijim životom i mučeništvom nas je upoznao vlč. Damir (od svetog Kvirina), a također nam i omogućio čašćenje svečevih relikvija.

Kratko nas je, no sadržajno, naš vlč. uputio u bitne karakteristike arhitekture svake bazilike, pa tako i ove, u kojoj je moguće - uz ispunjene uvjete - prethodnu ispovijed i molitvu Očenaša, Zdravo Marije, Vjerovanja i molitava na nakanu sv.Oca Pape zadobiti potpuni oprost za sebe ili nekog pokojnika.

Iza toga, uputili smo se u sisačku katedralu Uzvišenja Svetog Križa, koja je stolna crkva Sisačke biskupije. Kratki pregled povijesti ove stolne crkve izložio nam je katedralni župnik Marko Karača, podijelivši nam po primjerak uskršnjeg župnog časopisa „Križ ljubavi.“

Ova katedrala, kako kažu, „postoji od kada i župa – od pamtivjeka," a današnja crkva izgrađena je u prvoj polovici 18. stoljeća, s tim da je posveta crkve bila 1765. godine. Zanimljivo je da se pokraj katedrale nalazi arheološki park " Siscia in situ", koji svjedoči o bogatoj arheološkoj baštini grada Siska.

Uz samu katedralu spomenik je svećeniku – mučeniku Petru Žagmeštru, koji je u Sisak došao 1926. godine i u Sisku proveo gotovo 20 godina, kao vrsni svećenik i kateheta, sve do svoje mučeničke smrti 1945. godine. Na tom istom trgu ispred katedrale uskoro će biti postavljen i spomenik blaženom Alojziju Stepincu s djecom, u spomen na 120. obljetnicu njegovog rođenja i 20. obljetnicu njegove beatifikacije. U podnožju kipa biti će prikazano dvoje djece kao spomen na brojnu kozaračku djecu koju je nadbiskup Stepinac spasio.

U nastavku našega hodočašća, posjetili smo crkvu Svete Marije Kraljice Mira, u župi Pohoda BD Marije u Sisku, u kojoj se iznad oltara – sav složen u obliku kaleža - nalazi mozaik Bogorodice s djetetom, koja spaja Nebo i Zemlju – rad isusovca Marka Ivana Rupnika i njegove umjetničke škole Centro Aletti. Ovo je iznimno lijepo djelo suvremene kršćanske umjetnosti.

U oltar su ugrađene moći blaženika mučenika Miroslava Bulešića koje smo, po nadahnću, pojedinačno počastili.

Ovu župu vodi vlč. Ivan Grbešić koji je taj dan vodio duhovne vježbe na Plitvicama, a toplo gostoprimstvo nam je iskazala domaćica i sakristanka, gđa. Dragica, koja se, utvrdili smo, dobro pozna s nekim članicama naše zajednice.

Nakon osvježenja u župnom dvoru, koje nam je priredila domaćica, uputili smo se u župu Svetog Mihaela u Preloščici, gdje je vlč. Damir župnik. U župnoj crkvi imali smo euharistijsko slavlje na kojem smo se pričestili pod obje prilike – to je bila kruna našeg hodočašća.

Nakon misnog slavlja, okrijepljeni i počašćeni od našega vlč. Damira, kratko predavanje o povijesti karmelskog reda održao nam je br. Marko Škunca.

Nakon predavanja, nastavili smo naše putovanje Lonjskim poljem i pohodili crkvu Svetog Nikole u Gušću i crkvu Svetog Roka u Kratečkom, gdje smo se upoznali sa još jednim mučenikom – svećenikom Ivanom Perhačem koji je bio župnik kroz 10 godina u Kratečkom, a svoj život završio je u zatvoru u Staroj Gradišci 1947.godine.

Na ovom putovanju nismo zapostavili niti prirodne ljepote ovoga kraja, pa smo tako posjetili i mjesto Čigoč u Lonjskom polju, koje je proglašeno prvim Europskim selom roda i etno muzej obitelji Sučić.

Na kraju ovoga hodočašća imali smo posebno lijepu, svečanu molitvu I. Večernje iz Božanskog časoslova, u crkvi Svetog Mihaela u Preloščici. Nakon koje smo se oprostili s našim bratom vlč. Damirom. On nam je, pri odlasku, podijelio Božji blagoslov, a mi smo mu na svemu od srca zahvalili.

Zahvalni smo dragom Bogu na svim milostima i dobročinstvima koja nam je ovim danom udijelio, a posebno stoga što smo na ovom hodočašću upravo hodili putovima naših svećenika -mučenika u godini koja je u Sisačkoj biskupiji posvećena blaženom Alojziju Stepincu.

Vozeći se prema Zagrebu, molili smo Gospinu krunicu, za svećenike sisačke biskupije i za našeg brata vlč. Damira – da ih sve prati moćni zagovor blaženog Alojzija i njegovih sljedbenika mučenika – svećenika ove biskupije, čija je zemlja natopljena mučeničkom svećeničkom krvlju.

Zahvalni Bogu za ovaj susret u hodočašću, molimo i za sve nas - da nam sveti Blaženik bude uzorom vjernosti Bogu, Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu.

s. Ksenija Šimić