Vjernici laici utoliko što su članovi Crkve imaju poziv i poslanja biti navjestitelji evanđelja. Taj poziv dolazi od Boga, a način na koji ćemo navijestiti evanđelje biti će nam otkriven tijekom života. Za tu zadaću vjernike osposobljuju i obvezuju sakramenti kršćanske inicijacije - krštenje, pričest i potvrda te darovi Duha Svetoga, a tome treba dodati i ispovijed. S ovim sakramentima svatko je osposobljen izvršiti svoje poslanje, rekao je duhovni asistent zajednice o. Dario Tokić. O temi duhovnih vježbi voditelj je govorio na temelju Konstitucija OCDS-a, br. 26, poglavlje IV – 'U službi Božjeg plana'.

Darovi Duha Svetoga, prema  KKC 1830, su trajna raspoloženja koja čovjeka čine poslušnim poticajima Duha Svetoga. To su:

MUDROST (lat. sapientia) – sposobnost vidjeti stvari Božjim očima i procijeniti ih prema Božjoj perspektivi. Božja mudrost daje mir duši, vidi daleko šire.

RAZUM (lat. intellectus) – sposobnost dubljeg razumijevanja istina vjere.

SAVJET (lat. consilium) – sposobnost prepoznati ispravan put uz pomoć Božjeg vodstva.

JAKOST (lat. fortitudo) – snaga i ustrajnost u suočavanju s poteškoćama i kušnjama radi dobra.

ZNANJE (lat. scientia) – sposobnost prepoznati Božji plan u stvorenim stvarima i u našem životu.

POBOŽNOST (lat. pietas) – usmjerenost srca prema Bogu, želja da mu služimo i ispunimo Njegovu volju.

STRAH BOŽJI (lat. timor Dei) – daje poštovanje prema Bogu i želju da ne griješimo iz ljubavi prema Njemu.

Zbog toga što nas sakramenti kršćanske inicijacije na nešto obvezuju, to nije nešto što bi se trebalo olako zanemariti, jer ćemo odgovarati za darove koje smo primili.

Poziv ODCS-a je crkven te su molitva i apostolat nerazdruživi, Marta i Marija uvijek idu zajedno, a cilj poslanja nije prvenstveno moj mir i zadovoljstvo. Cilj je taj da pridobijemo duše da se spase i da uvijek hvale Boga.

Molitva nas osposobljava da zaboravimo sebe, da ljubimo Boga, a On nas potiče na ljubav prema bližnjemu. Kada bismo znali koliko je važna ljubav prema bližnjemu, ne bismo vodili druge brige, rekla je sv. Terezija Avilska.

Vrhunac molitve u karmelskoj duhovnosti dovodi do toga da želiš spašavati duše, istaknuo je o. Dario, a aktivnosti kojima se to postiže su:

PASTORAL – oblik djelovanja brige za duše u okviru strukture Crkve (u župi, biskupiji…).

APOSTOLAT – može biti za Crkvu i za svijet, nije nužno vezan uz crkvene strukture, ali je potaknut Duhom Svetim (npr. rad sa siromasima, edukacija mladih žena, djece…).

MISIJE – usmjerene na svijet, onima izvan Crkve tj. onima koji nisu imali priliku čuti za Isusa.

Sve ove aktivnosti zajedno pokreće motiv: spašavanje duša. Vraćajući se na izvorne autore ni kod Isusa ni kod autentičnih svetaca nije bilo akcije bez kontemplacije. Ne možeš biti molitelj, ako ne želiš učiniti nešto za Gospodina. Ne možeš ništa činiti bez molitvene potpore. Sve treba biti u pokornosti Isusu Kristu.

U knjizi 'Moj život' šest godina nakon obraćenja sv. Terezija Avilska je u molitvi pred Presvetim doživjela da je vidjela svoje mjesto u paklu. Iz te boli duše rodila se afektivna motivacija da pomogne dušama. Bio je to motiv za osnutak prvog samostana sv. Josipa, motiv za oduzimanje vlasti zlome nad dušama.

Sv. Terezija Avilska imala je misionarski duh. Gospodin joj je zapovjedio da se svim silama posveti misionarskom djelu. Kršćani su oni koji su pomazanici Isusa. Imaju zadatak biti misionari.

'Najveći dar koji možemo dati Bogu je da mu dovedemo barem jednu dušu', kazao je o. Dario.

Svjedoci govore kako je sv. Terezija Avilska voljela Krista, žarko molila i poduzimala akcije za spas duša. Sv. Mala Terezija je silno voljela misije po uzoru na sv. Tereziju Avilsku te ju je molila da ju nauči kako biti prava misionarka – karmelićanka. Cijeli je život bila zahvalna da ima priliku preko svih poslova koje je obavljala spašavati duše.

Sv. Edith Stein je shvatila da se čak i u najkontemplativnijem životu ne smijemo odvojiti od svijeta. Želja za spašavanjem duša najveći je znak sjedinjenja s Bogom. (km/mb)

Autor videa je br. Josip Živkovć.