„IDENTITET SVJETOVNIH KARMELIĆANA PREDSTAVLJEN U PRVOTNOM PRAVILU I KONSTITUCIJAMA OCDS“, o. Dario Tokić, OCD

„Prvotno pravilo“

„Prvotno pravilo“ sadrži izvorno pravilo jeruzalemskog patrijarha Blaženog Alberta i dodatke koje je Kongregacija, zbog propisane discipline, zahtijevala.  

Redovništvo je nastojanje radikalnijeg življenja krsne povezanosti sa Gospodinom. To nije poziv samo „savršenima“ i samo svećenicima, već svim Isusovim učenicima – koji ga slijede i nasljeduju; koji nastoje biti s Njim, da bi mogli postati poput Njega. To je bit kršćanstva, a ne samo redovništva.           

Albert Jeruzalemski ovo Pravilo ne postavlja kao teret. On odgovara na potrebu i na molbu pustinjaka koji su boravili na gori Karmel.

"Konstitucije"

U trostrukoj jezgri jedinstvenog Reda, koja se sastoji od 3 elementa: muški OCD, ženski OCD i OCDS, rađa se karmelska duhovnost i iz nje isijava i širi se ono, što dragi Bog hoće s nama učiniti.

Konstitucije ustanovljuju, oblikuju, oformljuju život zajednice karmelskog Reda. Obilježava ih jednostavnost struktura. To znači, da je knjiga s pravilima koje treba obdržavati jednostavna po svojoj strukturi, ali je beskompromisna u stvarima bitnim za vlastiti identitet.

Identitet, vrednote i zauzetost svjetovnih karmelićana

Redovnici, redovnice i Svjetovni red ista su obitelj, s istim duhovnim dobrima. Isti je poziv na svetost, ukorijenjen u temeljnom pozivu uspostavljenom po krštenju. Isto je i apostolsko poslanje.  

Nasljedujemo Isusa Krista, ne zato što moramo, ne zato što Ga se bojimo, nego zato što želimo biti svjesni Ljubavi koju On ima prema nama. Naša poslušnost proizlazi iz velike zahvalnosti koja je plod svijesti koliko nas Bog voli, koliku nam je Ljubav pokazao u Isusu Kristu. U duši koja je upoznala Ljubav rađa se ispravan stav: odgovoriti na Ljubav,  ljubavlju. Sv. Ivan od Križa kaže: ljubav se plaća ljubavlju. A nema veće ljubavi od poslušnosti.  

Smjernice za karmelsku duhovnost

Primjeri za nasljedovanje su nam: Naša Gospa od Gore Karmela, Terezija od Isusa, sv. Ivan od Križa i prorok Ilija. Na krštenju smo postali ucijepljeni na Krista (sv. Pavao). On je stablo, a mi smo cijep. Što je naš zadatak? Da budemo živi cijep, iz kojeg će se razviti grana, koja će donijeti plod. To ćemo moći jedino njegovanjem povezanosti sa svojim deblom i sa svojim korijenom.  

Djevica Marija - „uzor vjernosti“

Biti nekome vjeran znači biti pouzdan, biti oslonac drugome.  Marija je rekla: DA, neka mi bude po riječi tvojoj. Ali je kasnije i živjela po toj riječi. Ustrajala je u vjernosti svojim obećanjima. Slušala je, razmatrala i čuvala u svom srcu život i djela svoga Sina, pružajući nam primjer kontemplacije.

Obećanje koje smo dali u Svjetovnom redu treba biti riječ koja je postala tijelom, riječ  koja je blagoslov za mnoge.

Marija je i primjer apostolskog služenja koje ima oko za druge. Ona nam je, također, i svjedok o molitvi posredovanja. Posredujemo li za druge, znači da nam je stalo do drugih. Molitva posredovanja sastoji se u blizini. Marija je bila s učenicima. Bila im je dostupna. Njezina vrata i vrata njenog srca bila su otvorena za njih i oni su mogli biti s njom. Ako želimo posredovati za druge, trebamo biti poput Marije, spremni dati svoje vrijeme, spremni otvoriti svoja vrata. Molitva posredovanja nije spremnost dati nešto od stvari koje imamo. To je ono što je Isus učinio – dao je sebe za nas.

Prorok Ilija

Prorok Ilija nadahnjuje na život u Božjoj nazočnosti. Kako? U Prvoj knjizi o kraljevima ostalo je zabilježeno kako je Ilija komunicirao s Bogom. Njegova komunikacija s dragim Bogom bila je živa, određivala je njegov život i  njegovo djelovanje. Bog hoće da mu služimo zato, da bismo Mu pomagali u spašavanju naše braće i sestara. To je proročka dimenzija. Šalje nas među ljude. Nutarnja molitva ne služi tome da mi uživamo u Bogu. Krist znači pomazanik, onaj koji je pomazan jer ima poslanje. Bog treba radnike. Poslanje karmelićana je promicati u svijetu zakon Božje Ljubavi i istine. Drugim riječima, surađivati u izgradnji Božjeg Kraljevstva.  

Što Zakon izražava? Zapovijed Božju. Zakon je očitovanje volje zakonodavca. I Sveto pismo izražava volju Onoga koji ga je dao napisati. Razmatrajući Sveto pismo i svoj život, istražujemo Božju volju u svome životu, da bismo je vršili.

U istraživanju volje Božje može nam pomoći njegovanje duhovnog čitanja. Sv. Terezija posvješćivala je svojim sestrama da je duhovno štivo potrebno za dušu, kao što je hrana potrebna za tijelo.

Jako je važno sudjelovanje u liturgiji Crkve, u zajedničkoj Euharistiji  i u Časoslovu. Časoslov je službena molitva Crkve. Uvijek netko, negdje, na nekom dijelu zemaljske kugle moli tu molitvu. To je molitva koja zastupa i uključuje sve ljude pred Bogom. Mi želimo biti dio tog velikog Božjeg plana. Želimo biti plodna grana Crkve. Želimo biti grana koja donosi plodove za cijelo stablo.

Da bi uvijek bili raspoloživi za Boga, karmelićanke i karmelićani vježbaju se u krepostima, osobito njeguju kreposti koje se odnose na Boga - vjeru, nadu i ljubav.

Razborita skromnost u svemu što činimo

Skromnost je izostanak napadnog, ekstravagandnog, nameljivog. Ali, i skromnost treba biti razborita. Razboritost je ravnateljica svake kreposti. Trebamo se znati prilagoditi zadatku koji Bog pred nas postavlja.

U 16. st. sv. Terezija od Isusa započela je posadašnjenje karmelske duhovnosti. Ona nije izmislila novi red, samo je principe koji su sadržani u karmelskom Pravilu primijenila, s obzirom na nove okolnosti, i dala da se to radikalno živi.

Terezijini naputci o molitvi i duhovnom životu bitni su za formaciju i život Svjetovnog reda. Zato treba čitati i poznavati njezina djela. Od Terezijinog nauka najviše nam za naš svakodnevni život može koristiti njeno evanđeosko odricanje, spremnost na služenje i postojanost u vježbanju kreposti. Evanđeosko odricanje je odricanje koje nije samo sebi svrha. To je odricanje koje nam pomaže u ostvarivanju  veće radosti u našem životu. Evanđeosko odricanje je slobodno, dragovoljno prihvaćeno odricanje od stvari koje nas sprječavaju da budemo bolje, kvalitetnije osobe.   

Spremnost na služenje

Nije dovoljno samo raditi na svojim talentima, treba ih umnožiti, staviti ih na raspolaganje.

Postojanost u vježbanju kreposti

Kreposti su ispravni stavovi duše iz kojih proističe ispravno djelovanje. Karmelićani nemaju neko određeno područje djelovanja. U Karmelu se njeguje kvaliteta duhovnog života. To znači, da u svemu što radimo tražimo prisutnost Božju, da se trudimo biti Božji prijatelji, da privlačimo ljude kako bi i oni zaželjeli biti prijatelji Božji.

Sveti Ivan od Križa nas svojim naukom o tamnoj noći, o krizama u našem životu, poučava da budemo budni u vjeri, nadi i ljubavi, osobito u poteškoćama. Kroz krize rastu naša vjera, nada i ljubav,  iako se vjera pokazuje tamna za razum, iako nas nada ostavlja suhima i čini se, kao da je duša ostala bez predmeta Onoga, koga treba ljubiti. Upravo tamna noć lišava nas svih glasnih motiva zbog kojih bismo ljubili Boga, i tada ostaju čista vjera, čista nada i čista ljubav.  

Nasljedovanje Isusa u laičkom terezijanskom Karmelu

Sv. Terezija je rekla: kamo god da ideš, ja ću ići. Drugim riječima: gdje god da jesam, važno mi je da sam s Tobom. Pozvani smo živjeti u zajedništvu s Bogom.  

Odricanje od bogatstava

Riječ je o bogatstvima - u množini. Ta bogatstva su ono što ja sebi, u svom životu, stavljam na prvo mjesto. To su bogatstva za koja smatram da su mi neophodna da bih mogao dobro živjeti. Istina, moram raditi, moram biti na poslu. Ali, mogu raditi u zajedništvu s Njime, a ne sam. Na taj način, Bog u mome životu dobiva mjesto koje Mu pripada.

Nositi križ u prihvaćanju volje Božje, izražene u poslanju koje On povjerava

Čovjek se rađa plačući, i ta bol razdvajanja od sigurnosti majčine utrobe čovjeku omogućava da preživi izvan nje. Ta bol postaje spasonosna. Ako dijete ne zaplače, može umrijeti, jer mu pluća nisu proradila. Koji paradoks. I križ često puta zna biti paradoks. Križ postaje sredstvo spasenja onda, kad se nosi u vjeri, nadi i ljubavi; kad ga se prihvaća kao znak povjerenja u Boga.

Evanđelje - osnovna knjiga našeg duhovnog života

Dragi Bog od nas traži da budemo poput Isusa. A, kakav je Isus? Ljudi su voljeli biti s Isusom. Kako je Petar mogao ostaviti svoje mreže i samo tako krenuti za Njim? Isus je bio „šarmer“. On hoće da i mi budemo „šarmeri“, da iz nas nešto zrači. Ne moramo sve šarmirati. Nije ni Isus sve šarmirao. Ali, On želi da zainteresiramo ljude kojima smo poslani; da im otvorimo mogućnost da i oni upoznaju Boga i Njegovu dobrotu, milosrđe i Ljubav koju ima prema nama.

Mi dajemo obećanja da ćemo u duhu Blaženstava nasljedovati Isusa. Duh Blaženstava govori suprotno duhu ovoga svijeta.

Ožalošćeni

Ožalošćeni su oni koje je pogodila neka nepravda, zadesio kakav križ u njihovom životu ali, mogu također biti i oni koji se žaloste kad vide kako ti sam sebe upropaštavaš i oni, koji imaju sućuti za domovinu, za susjeda..., oni kojima nije svejedno što se događa oko njih.

Krotki

Krotak je onaj koji je postojan i u trpljenju.  

Mirotvorci: miro-tvorci

Riječ je o onima koji tvore mir, koji se zalažu za mir. Nije riječ o onima koji bi samo htjeli da bude mir.

Gladni i žedni pravednosti

Pravednost je jedan od temeljnih pojmova Staroga zavjeta. U Starom zavjetu je pravedan značio svet. To je bilo nešto čemu je trebalo težiti: biti gladan i žedan svetosti; biti gladan i žedan pripadnosti Božje. Biti gladan i žedan znači da ne možeš živjeti bez toga. 

Obveza da se živi duh evanđeoskog savjeta čistoće

Zavjet čistoće u svjetovnom Karmelu znači, da čistoća u odnosu na drugu osobu traži čistoću nakana. Čistoća je susretati ljude, poštujući njihovo dostojanstvo. Član Svjetovnog reda koji je dao obećanje čistoće dok još nije bio u braku, može se oženiti ili udati i nakon položenih zavjeta.

Obveza da se živi duh evanđeoskog savjeta siromaštva

Bogatstvo bi trebalo biti nešto što daje sigurnost. Ne želim polagati sigurnost u nešto što danas jest, sutra nije. Svoju temeljnu sigurnost želim polagati u Boga koji ne prolazi. Moje siromašto znači odbijanje da u sebi tražim druge oslonce, osim Boga.  Nije važna samo stvarnost materijalnog bogatstva, nego navezanosti.   

Duhovnost Karmela budi u članu Svjetovnog reda želju za većom apostolskom zauzetošću

Član Svjetovnog reda koji autentično živi karmelsku duhovnost nema u sebi samo želju da bude potrošač te duhovnosti, nego, također, osjeća potrebu i želju da nešto napravi, kako bi bio koristan dragom Bogu, čije Ljubavi kroz svoj molitveni život postaje sve više svjestan.  Ljubav koju si počinje osvješćivati, u njemu budi želju da uzvrati na  tu Ljubav, i da Mu služi u onome, u čemu Bog želi, a to je spasenje sve njegove djece. Kad su molitva i apostolat autentični, uvijek su nerazdruživo vezani. Tako se očekuje da i Zajednica Svjetovnog reda sudjeluje u apostolatu cjelokupnog Reda.   

Pozvani smo biti „živi svjedoci Božje nazočnosti“. Božju prisutnost možemo svjedočiti svojim postupcima, načinom na koji se susrećemo s ljudima, koliko smo im blizu u poteškićama, načinom na koji podnosimo križeve svojega života. Karmelićani nemaju neki specifični apostolat,  ali imaju oko i srce za potrebe Crkve u kojoj žive i na raspolaganju su za sve, što god treba. Tako i svjetovni karmelićani postaju ljudi u čijem srcu ima doista mjesta za ljude sve, baš kao i u Isusovom Srcu. Ljubav prihvaća, a ne odbija ljude.

Svjetovni karmelićani doprinose Redu bogatstvom svoje svjetovnosti

Primjerice, kako spojiti molitveni život s obvezama obiteljskog i profesionalnog života. Svjetovni Karmel donosi obnovljene poticaje koji doprinose novoj apostolskoj dinamičnosti.

Karmelićani su ideal svojega života prepoznali u liku Marije, Isusove Majke. Mi nosimo njezino odijelo. Prilikom ulaska u novicijat primamo Škapular, jer želimo biti poput Marije. Mjesto na kojem je želimo upoznati je ono isto mjesto na kojem rastemo u spoznaji našega Spasitelja, a to je Evanđelje.

U Ustanovama OCDS Marijin život opisan je kroz dimenziju skrovitosti i zauzetosti. Skrovitost opisuje molitveni dio. Zauzetost opisuje apostolski dio. 

Zašto nazočnost Marije oživljava duhovnost terezijanskog Karmela? Zato što nas upućuje na bitno u našoj duhovnosti, na susret u nutrini. Trenutak šutnje u liturgiji nije praznina, već je trenutak u kojem si posvješćujemo Božju prisutnost, Njegovu dobrotu i milosrđe u svome životu. Posvješćujemo si i naše probleme, poteškoće, sumnje i iščekujemo Njegov odgovor, koji može doći u šapatu blagog lahora, u optimizmu, u miru koji se rodio u trenucima sabranosti. Takva šutnja je bremenita sadržajem, prisutonšću, značenjem. To povlačenje u skrovitost je povlačanje nasamo s Onim za koga znamo da nas ljubi. Ti trenuci su nam vitalno značajni. Bez tih trenutaka ne možemo biti ono, na što nas Bog zove da budemo.  

Zašto Marijina nazočnost obilježava i apostolat terezijanskog Karmela? Marija gleda što treba ovoj Crkvi, ovom narodu, ovom svijetu i zauzima se kod Boga. To je karmelska duša. Mi trebamo biti takvi: oni koji imaju oko za drugoga, u čijem srcu treba biti mjesta za drugoga, ljudi koji se žele zauzeti za drugoga. Karmelska je duhovnost u službi Ljubavi. 

Nastojmo što bolje upoznati Mariju, razmatrajući njezin život u evanđeoskim tekstovima.

Sažetak predavanja o. Darija Tokića, OCD održanih tijekom duhovnih vježbi OCDS 17. – 19. srpnja 2015.
(Priredila: Snježana Foršek, OCDS)