"Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom", Ps 42,2
U subotu 14. travnja hodočasnici Svjetovnog reda bosonogih karmelićana iz zajednice „Zamak duše“ su se sa svojim duhovnim asistentom o. Brankom Zebićem prije svitanja uputili autobusom iz Splita prema Sarajevu. Želja nam je bila posjetiti drage sestre karmelićanke na Stupu. Na susretu Savjeta smo prethodno dogovorili, kako nam to i Statut reda predlaže, da bismo svoje zajedništvo i kontakt sa sestrama iz Karmelskog reda ostvarili upravo u Sarajevu.
Jutro je započelo molitvom i pjevanjem Časoslova, nalik na malu putujuću Petrovu lađu. O. Branku smo uputili mnogo pitanja jer nam je ovo trebao biti prvi susret s klauzurnim redovnicama.
Prolazeći kroz prekrasnu Hercegovinu, kolijevku Hravta, posjetili smo u Bugojnu crkvu sv. Ante gdje smo se upoznali sa sve težim stanjem Hrvata i katolika u Bosni i Hercegovini, ali i s kršćanskom snagom i ustrajnošću našeg naroda. Na kraju smo zajedno s gvardijanom zapjevali „Zdravo djevo, kraljice Hrvata“, kao molitvu za sve hrvate u BiH-u.
Krajolik kojim smo prolazili odavao je sve čari zemlje kojom su nekada jahali dični i slavni hrvatski kraljevi, a danas strše mnogobrojni minareti.
Kako smo se približavali Sarajevu, krajolik je postajao drugačiji kao i arhitektura, a tristotinjak kilometara udaljeno Sarajevo je izgledalo kao totalno drugačija zemlja. Bilo je negdje oko 11 sati kad smo krenuli autobusom prema sestrama. Naravno, koristeći sredstva suvremene navigacije imali smo malih tehničkih problema jer nas je od samostana dijelilo tek stotinjak metara, ali isto tako i željeznički nadvožnjak. Stoga je zakazala ovozemna navigacija, ali ona nebeska je kao i uvijek bila apsolutno ispravna. Slučajno, ili ipak ne, naletjeli smo na mladog policajca koji je veliki prijatelj sestrama na Stupu te nas je sigurno dopratio do odredišta.
Ispred crkve i karmelskog samostana Bezgrešne Kraljice Karmela uzbuđenje je raslo. Došli smo do vrata, koja su se „sama otvorila“ i ušli u govornicu u kojoj nas je dočekala nasmijana sestra Lucija. Kratko smo se pozdravili i krenuli u crkvu jer smo željeli imati zajedničku euharistiju. Izgled crkve nas je oduševila. Ne znamo je li samo osjećaj mira i tišine ili prekrasna slika iznad oltara, koja prikazuje Kraljicu Karmela u društvu svih svetih karmelićana na nebu, kerubina koji nosi svetohranište, ili pak dio u kojemu borave sestre.
Sestre su nas zamolile da mi čitamo i pjevamo, jer je njih malo, tako da smo ovo s radošću i ponosom prihvatili. Započeli smo s ulaznom pjesmom Krist na žalu : "O, Bože, zar si pozvao mene?". Odgovor u srcu je glasio: "U zemlju Karmela Ja vas pozvah i dovedoh!". To smo doživjeli na poseban način jer su sve tri grane Karmela bile okupljene na jednom mjestu u Gospodinu: O. Branko OCD, sestre karmelićanke i Svjetovni red. Prisjetili smo se kako je pok. o. Vjenceslav Mihetec znao reći: " Pazite! Vi ste red!"
Naravno da je nakon mise bilo neizostavno rukovanje i slikanje sa sestrama, nakon čega smo prešli u samostan na ručak koji su za nas pripremile sestre. Trpeza je bila prepuna, ali Splićani su se ipak oduševili „bosanskom“ pitom s mesom i zeljem koju su pripremile sestre. Uslijedilo je dugo čekano druženje sa sestrama u govornici. Vjerujemo da su svi koji su imali ovakve susrete imaju iste zaključke, a to je da sestre naprosto "svijetle". Njihove oči su pune sjaja, lica kao nacrtana, osmijeh tako prirodan i obuzimajući, riječi spore, blage i svete, pokreti, sve, ali baš sve ostavlja dojam Života iznad života.
Sestre je jako zanimao Svjetovni red te kako kod nas stvari funkcioniraju s upravom. Bile su ugodno iznenađene kad su vidjele da je sve isto kao i kod njih, naravno samo s druge strane pregrade.
Ovaj susret nas je jako obogatio, stvorio jednu novu poveznicu, učvrstio stupove Reda, stvorio jedno novo, divno, bratstvo i prijateljstvo.
Osmijeh i vedrinu lica, naših dragih sestara, ponijeli smo sa sobom u Split.
Zajednica OCDS "Zamak duše" - Split
