Karmelski svjetovni red - Ordo Carmelitarum Discalceatorum Secularis - OCDS

Iz pisama sv. Terezije Avilske

Bogu hvala, nakon sedam ili osam pisama, što ih iz poslovnih razloga nisam mogla dalje odlagati, kon­ačno, mogu malo predahnuti tako što vam, evo pišem. Znajte da ste mi svojim pismom pružili veliku utjehu. Nemojte misliti da je izgubljeno vrijeme kad mi pišete! Ponekad mi je potreb­na takva utjeha, ali samo pod uvjetom da mi ne govorite stal­no o svojoj starosti. Od toga mi zaista puca glava - kao da je život mladih ljudi sigurniji! Neka Vas samo dragi Bog poživi, dok ja ne umrem. Onda ću se truditi oko toga da Vas Gospodin brzo uzme sebi, da tamo ne ostanem bez Vas.

(Pisano krajem rujna 1568. Franciscu de Salcedo u Valladolid)

Sad sam nešto zdravija nego prije. Kad bih znala jadiko­vati kao Vi, nizašto ne biste držali svoje patnje. Posljednja dva mjeseca sam bila jako bolesna. Bolovi su mi se širili prema unutra, tako da sam se osjećala kao kakva mrtva stvar. Sad mi je, što se nutrine tiče opet dobro - izvana imam svoje uobičajene patnje. Godi mi Vaša ljubav.

(U Segoviji sredinom lipnja 1574. Teotoniju de Braganza)

Neka milost Duha Svetoga bude s Vama i neka Vas saču­va za mene. Neka Vam Bog uzvrati za staranje kojim me obasipate. Putar je bio izvrstan, kao i sve drugo dobro što mi Vi činite. Takvim Vas i prihvaćam, da opet mislite na mene, kad Vam bude dobro. I dunje su bile izuzetne. Čini mi se da ništa drugo ni ne radite, već samo mislite čime da me obdarite.

(Avila, 31. listopada 1574. Catalini Hurtado)

Uvjeravam Vas da me Vaši česti padovi zabrinjavaju. Bilo bi dobro da ste se dali vezati. Ja ne znam kakvog magarca jašete, a ne znam ni zašto dnevno morate putovati deset milja daleko. Tako daleko putovati u porubljenom sedlu, pa to je gotovo ravno ubojstvu. Žao mi je što ste pali samo zato što ste zbog nadolazeće zime morali ponijeti više odjeće. Dao Bog da Vam ta nesreća nije naudila. Toliko dužnosti imate u dušobrižništvu. Zamislite samo, kako bi veliku štetu mnogi morali pretrpjeti da se Vi razbolite! Zato, za ljubav Božju, pazite na svoje zdravlje.

(Sevilla, u listopadu 1575. Patru Jeronimu Gracianu)

Bojim se da će onaj koji se počne oslanjati na ljudsku, izgubiti Božansku.

(Toledo, koncem kolovoza 1576. Patru Jeronimu Gracianu)

Kad se duša zabavi time kako da se dopadne Bogu i kako da mu bolje služi, to znači zaista moliti - za razliku od onog duhovnog užitka koji odgovara samo našem ukusu. Takav užitak će izazvati samo mlitavost duha, strah i preosjetljivost kad se bude radilo o našoj časti. Ja si želim samo takvu molitvu koja će m! omogućiti rast u krepostima. Neka dođu i velike kušnje, suhoća i potištenost, i tada bih držala da je dobra molitva, kad bih tako postala poniznija. Molitva koja se Bogu sviđa - takva molitva je za mene bolja molitva. Kako bi se moglo reći da ne moli onaj koji pati? Time što on svoju pat­nju prinosi Bogu, on puno bolje moli nego onaj koji si razbija glavu u samoći i vjeruje da on moli ako pusti koju suzu.

(Toledo, 23. listopada 1576. Patru Jeronimu Gracianu)

Molim Vas. za volju ljubavi, javite ocu Antunu da ga srdačno i prijateljski pozdravljam. Naravno, bilo bi bolje da mu ne date na znanje da Vama pišem tako često, a njemu samo srijetka. Ali, možda ću mu sada pisati. Sada je predvečerje Svih svetih. Na Dušni dan sam primi­la redovničko odijelo. Molite stoga da od mene učini pravu redovnicu Karmelićanskoga reda, bolje ikad nego nikad.

(Toledo, 31. listopada 1576. Patru Jeronimu Gracianu)

Ta znate dobro da Bog uvijek hoće da shvatimo kako on sve čini da nama bude bolje. A da bismo što bolje shvatili i uvidjeli da je sve njegovo djelo, pripušta on tisuću odvratno­sti. I upravo tada daruje nam uspjeh.

(Toledo, 16. veljače 1577. Patru Ambroziju Maranu)

Bit će dobro da si priuštite neophodan san. Sjetite se da imate puno posla i da slabost nećete osjetiti sve dotle dok svojom glavom ne uvidite da za Vas više nema pomoći. Vidite koliko stoji do Vašega zdravlja. U toj stvari, molim Vas, za ljubav Božju, poslušajte stručni sud drugih. U vrijeme kad tre­bate spavati manite se posla, ali ne laćajte se ni molitve. Iskažite mi naklonost na taj način, i ne zaboravite da nas đavao često zavarava vrlo važnim poslovima i dužnostima, samo da tako spriječi neka dobra, koje drugim sredstvima ne može ukloniti.

(Avila, u prosincu 1577. Patru Jeronimu Gracianu)

Držali su me za skitnicu i nemirnu ženu. Držali su da sam bez dopuštenja Pape i Vrhovnog poglavara Reda osnivala samostane. Može li se kome što gore ili kršćanina nedostoj­nije predbaciti? Mislim da ta kušnja dolazi od gore. Gospodin želi da patim i da ovdje nikoga ne bude tko bi se založio za istinu ili ma i jednom riječju za mene... Oče moj, kako malo prijatelja nalazimo kad smo u nevolji!

(Avila, 4. listopada 1578. Patru Pablu Hernandezu, DI)

Ovo je pismo puno savjeta koji podsjećaju na staru i slabo poniznu osobu. Dao Bog da sam otprilike pogodila ono što je pravo! Ako sam promašila, ostanimo ipak dobri prijatelji!

(Avila. 20. veljače 1579. Patru Nicolasu Doriji)

O vođenju kuće ne mislim više nego ranije. Sad sve ide s ljubavlju. Ne znam radim li tako zato što mi drugačije ne daju, ili zato sto sam uvidjela da je ovako najbolje.

(Palencia, 17. veljače 1581. Majci Mariji Bautisti)

Bog ne želi da tražimo časti kod velikana ovoga svijeta, već kod siromašnih. Takvi su bili apostoli. Sačuvao me Bog od tih velikih koji su utjecajni. Oni su nepredvidljivi.

(Avila, 17. rujna 1581. Patru Jeronimu Gracianu)

Milost Duha Svetoga bila s Vama! Neka vam svetkovina Duhova donese, onako kako ga ja za to molim, puninu nje­gove ljubavi... Osnutak samostana u Burgosu je, Bogu hvala, dovršen. Tamo je moje zdravstveno stanje bilo stalno loše, pa ipak se nisam htjela odande udaljavati, osim kad sam trebala osnovati samostan u Madridu. Pišem njegovoj preuzvišenoj milosti, a ako se Bogu tako sviđa, to će biti moje posljednje putovanje, jer tako sam jako ostarjela i oslabila. Neka Vas njegovo Veličanstvo čuva onako kako ga ja za to molim!

Vaša nedostojna sluškinja,
Terezija od Isusa

(Burgos, 4. lipnja 1582. Don Dionisiu Ruiz de la Pena)

Terezija Avilska,
koja je u Karmelskom redu primila ime

 Terezija od Isusa,
umrla je u noći od 4. na 5. listopada 1582.
u Albi de Tormes.

Fotogalerija

Sv. Terezija Avilska