50 godina dolaska karmelićana u Remete - Svjetovni red, s. Tea Živković, OCDS / Karmelski svjetovni red - OCDS
Karmelski svjetovni red - Ordo Carmelitarum Discalceatorum Secularis - OCDS

50 godina dolaska karmelićana u Remete - Svjetovni red, s. Tea Živković, OCDS

SVJETOVNI RED - UVOD

Evo i posljednje grane Karmelskoga reda, još jednog cvijeta iz karmelskog vrta. Gora Karmel, u jednostavnoj slici, vrt je prepun raznolikog cvijeća. Velikog i malog. Šarenog i jednobojnog. Visokog i niskog. U Karmelu kažu nema drveća, nema nikog tko bi bacao sjenu na druge.

Ja ću se danas prvo, onako laički osvrnuti na prethodna predavanja, reći ću nešto o hrvatskom Svjetovnom redu, reći ću nešto i o Svjetovnom redu Karmela u svijetu i dati odgovor na najčešća pitanja koja postavljaju aspiranti, a to su: koja je karizma Reda, što to znači red, dakle nešto o formaciji i jesu li članovi Karmelske bratovštine ujedno i članovi Svjetovnog reda.

OSVRT NA PRIJAŠNJA PREDAVANJA

S. Maja Pavla kad nam je govorila o utemeljiteljici njihove grane Karmela stavila mi je pred oči sv. Tereziju Avilsku u onom svom aktivnom dijelu života kad je osnivala samostane i putovala.

Slušajući s. Alojziju iz Brezovice pred očima mi je bila sv. Mala Terezija, klauzurna časna sestra, koja nije izlazila iz samostana, a postala je zaštitnica misija i misionara i proglašena je naučiteljicom Crkve.

O. Jakov nam je govorio o Prvom redu, braći Karmelićanima, njihovom dolasku u Remete i dugogodišnjem predanom radu. Podsjetilo me je to na sv. Ivana od Križa.

Inicijative koje je opisao vidjela sam jedne subote dolazeći u Remete. Osjećala sam se kao da sam se popela na brdo Karmel i vidjela svojim laičkim očima dio duhovne ponude Karmelićana. Ujutro je Svjetovni red imao svoj susret i polako smo se okupljali, djeca su poskakujući dolazila na vjeronauk, moguće nekome od njih ostane u sjećanju slika da su i velike i starije viđali kako dolaze na svoj vjeronauk, studenti Sustavnog studija duhovnosti dolazili su na predavanja, a mladi su malo kasnije čekali da im oslobodimo dvoranu jer su počinjali sa Biblijskom grupom.

Kako se u sve to uklapa Svjetovni red?

SVJETOVNI RED KARMELA U HRVATSKOJ

Svjetovni karmelski red, kako piše u knjizi "Karmelićani" niknuo je u sjeni karmelskih samostana, najprije u Somboru, zalaganjem sluge Božjega o. Gerarda Stantića. Svjetovni red u Somboru osnovan je dekretom generalnog poglavara Karmelićana u Rimu 8. kolovoza 1913. godine. Na blagdan Male Gospe sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić primio je prve članove Svjetovnog reda i bio njihov dugogodišnji duhovni voditelj. Iste godine tiskana su na hrvatskom jeziku Pravila Svjetovnog reda. Somborski Svjetovni red ima svoje specifičnosti po tome što je višenacionalan; pripadaju mu članovi Hrvati, Mađari i Nijemci. Uz produbljivanje vlastitog duhovnog života Svjetovni karmelski red u Somboru usmjerio je svoju djelatnost na karitativno polje. Somborskoj Zajednici pripadali su članovi iz Subotice, Apatina, Bajmoka i drugih okolnih mjesta. Od tadašnjih stotinjak članova danas ih je svega dvadesetak. Pridružili su im se i članovi iz Beograda. Red je tek počeo s obnovom i oživljavanjem pa se uz članove starije životne dobi počinju polako zanimati za karmelsku duhovnost i mlađi vjernici. S obnovom je započeo o.Vjenceslav koji je od prošle godine zadužen za podizanje, osnivanje i obnovu Svjetovnog reda u Hrvatskoj karmelskoj provinciji.

O. Ante Stantić bio je promicatelj Svjetovnog karmelskog reda u Remetama. U prvoj grupi bila su samo dva člana koja su pripadala Svjetovnom redu u Somboru. Tijekom 1966.g. broj članova se povećao, a generalni je poglavar karmelićana u Rimu dekretom 1977.g. ustanovio Zajednicu Svjetovnog karmelskog reda u Remetama, koja danas ima oko pedesetak članova, a duhovni voditelj joj je sve ove godine bio o. Vjenceslav Mihetec. Od 1966. godine Zajednica je imala oko stotinjak članova. Neki od njih su pokojni, neki su odustali, a neki su iz Svjetovnog reda otišli u samostane.

U Zajednici je danas mješovito društvo, mladi, stari, muški, ženski, studenti, radnici, umirovljenici, različite i vrste i stupnja naobrazbe, a svatko od njih privučen je bio nekim od karmelskih svetaca. Svaki član ima svoju priču.

MALA OSOBNA PRIČA

Par riječi ću reći osobnih o svom iskustvu i dolasku. Suprug i ja smo se doselili u novu župu i ja sam otišla u crkvu prijaviti naš dolazak i zamoliti za blagoslov novog stana. Onda sam onako usput pitala imaju li knjižnicu i mogu li se posuđivati knjige. Kapelan mi je rekao da će mi on donijeti jednu knjigu. Donio mi je knjigu o sv.Tereziji Avilskoj za koju nikada nisam čula, a nisam ništa znala ni o Karmelskom redu. Ne moram reći da sam tu knjigu držala u ruci i bila pomalo razočarana: (gle nije mi dao da si sama izaberem knjigu i donio mi je samo jednu). Knjigu sam pročitala u par dana i rekla: to je to. Za par mjeseci sam došla u Remete. Bilo je to 1990. godine, što znači da sam ovdje 20 godina. Gledala sam i pratila molitvom, kao i svi članovi Svjetovnog reda bogoslove koji su danas svećenici od formata. Nakon tri godine kad sam polagala svoja prva obećanja Marija Makuc, danas pokojna, pitala me zašto moj muž ne dolazi, kažem ne znam, pa jesi ga pitala, ja kažem nisam , pa pitaj ga. Došla sam kući i pitala Josipa bi li on došao jednom sa mnom u Remete samo da vidi gdje mu žena ide. Pristao je odmah, došao i ostao.

Vratimo se mi našem Svjetovnom redu.

SVJETOVNI RED KARMELA U SVIJETU

Svjetovni red Karmela prisutan je u cijelom svijetu. Podatak od prošle godine kaže da je oko 125.000 članova diljem svijeta.

Naša hrvatska zajednica Svjetovnog reda priznata je i aktivna u svijetu. Sudjelovali smo 1996. godine na Prvom međunarodnom kongresu Svjetovnog reda koji se održavao na međunarodnom zavodu “Teresianum” u Rimu. Na kongresu je sudjelovalo 155 delegata, laika i svećenika, iz 44 zemlje iz cijelog svijeta. Središnja tema kongresa glasila je: “Obnova Svjetovnog reda Karmela u svjetlu nove evangelizacije”. Papa Ivan Pavao II., koji je i sam pripadnik Karmelskog svjetovnog Reda ("trećoredac"), uputio nam je pismo podrške i ohrabrenja.

Na velikim međunarodnim skupovima često se događa da ljudi ni ne znaju gdje je Hrvatska, a tamo posebno je bilo dirljivo kako su nam ljudi pristupali i rekli da znaju za rat u našoj domovini i da su na svojim susretima molili za Hrvatsku.

Drugi kongres Karmelskog Svjetovnog reda održan je 2000. godine u Mexicu u Duhovnom centru u San Juan de los Lagos, blizu Guadalajare. Glavna tema bila je: Pravilo života Svjetovnog reda i programi početne i trajne formacije s obzirom na duhovnost i apostolat Reda. Cilj  Kongresa  bio je razmatranje Pravila  Svjetovnog reda i njegova  izmjena i prilagodba današnjem načinu života. Jedno je Pravilo za sve nas. Naglasak je bio na   formaciji novaka, čime je istaknuta razlika između molitvenih zajednica i Reda.

Kongres je započeo izlaganjem tadašnjeg Generala Reda (o. Camila Maccisea) koji je na samom početku, svojim prvim riječima izazvao burni pljesak sviju nas. Rekao je: ”Mi svećenici, časne sestre i vi članovi Svjetovnog reda, svi smo mi jedan Red sa istom karizmom”. Pljesak je bio gromoglasan zato što većina zajednica nije osjećala tu ravnopravnost već su se više osjećali kao “privjesak”, teret i još jedna velika obveza. I mi smo pljeskali jer smo se isto tako osjećali i željeli da naša hrvatska Zajednica bude više prihvaćena i ravnopravna, nisu onda na nas gledali kao danas, zvali su nas "oni Slavekovi".

Hvala Bogu i o. Slaveku na upornosti i ustrajnosti.

Posebna je pažnja na Kongresu bila posvećena bračnim parovima, bilo nas je desetak Istaknuta je važnost zajedničkog duhovnog rasta u istoj karizmi. Obiteljsko ozračje je temelj na kojem odgajamo našu djecu, a vlastiti primjer najbolja poduka. U našoj Zajdnici nas je šest bračnih parova.

OPĆENITO O SVJETOVNOM REDU

Koliko su svjetovni redovi važni i koliko obogaćuju cijeli Red kaže o. Anastazio kardinal Balestrero, karmelićanin OCD, u svom tekstu pod nazivom "Sudionici iste karizme": "Kada svjetovni redovi ne bi postojali trebalo bi ih izmisliti, upravo da dademo odjeka duhovnim vrednotama redovničkih obitelji, pružajući Božjem narodu susret koji će im omogućiti vrednovati duhovna bogatstva koja je redovnička obitelj primila ne da ih ljubomorno zatvori u škrinju, nego da ih dade Božjem narodu u punini karitativne ljubavi.

U Ustanovama Svjetovnog reda Karmela nalazimo obrazloženje za tvrdnje o. Anastazija: "Svjetovnim redovima, redovničke zajednice pravno potvrđuju sudjelovanje u svojoj karizmi, primaju ih u krug svoje obitelji, daju im na raspolaganje baštinu svoje nauke i evanđeoskog života i pružaju im bratsku pomoć duhovnog vodstva. Pravne veze koje povezuju Svjetovnu s Redovničkom zajednicom, znak su i jamstvo živog duhovnog zajedništva i poštovanja svjetovnog oblika zajednice i cilj im je da članove Svjetovnog Reda oduševljavaju i daju im poticaj i pomoć da u Crkvi i u svijetu ispune svoje raznolike zadatke, /usp. AA 2,2;4,7-9/

Po svojoj prirodi, Svjetovni Redovi su pozvani na služenje, bez promjene staleža svojih članova u svijetu. Od članova Svjetovnog Reda traži se vjernost karizmi Reda, odnosno potpuno sudjelovanje u uzoru, milosti i plodovima ove karizme.  A što je karizma Reda?

KARIZMA REDA

Papa  Ivan Pavao II. rekao je  Karmelićanima:  "U vašem je  Redu veoma  duboka, kristološka i marijanska tradicija: slijediti Krista, nasljedujući Mariju." Karmelićani su dobili dar nasljedovanja Krista u molitvi, u razmišljanju i razmatranju Božje riječi. Karizma Svjetovnog reda je u naše sredine, obiteljske, susjedske, radne, prijateljske... privlačiti Boga. Sva naša djela trebaju izvirati iz molitve.

Zajednički apostolat je svima škola molitve i škola razmatranja Sv. pisma, a osobni apostolat članovi izgrađuju sami već prema potrebama njihovog okruženja uz trajan napor oko osobne formacije.

Dakle, predstavnici različitih krajeva i kultura gdje je Red prisutan isčitavaju Pravilo na svoj način pokazujući tako njegovo bogatstvo i sposobnost prilagodbe različitim kulturama. Nasljedovati Krista s našim karmelskim pozivom i u kreativnoj vjernosti na što nas Crkva potiče i tako mu čuvati bitne vrijednosti.

Isto je Pravilo Svjetovnog reda i ista karizma u cijelom svijetu, ali djela su drukčija. Npr. U Maleziji članovi Svjetovnog reda posebno se zauzimaju oko očuvanja brakova, u Indiji je najviše prisutna briga za bolesnike, u Poljskoj briga za zatvorenike jer se zajednica okuplja oko župe u čijoj blizini je i zatvor. Amerika je posebno upućena na brigu o svećenicima, njihovom školovanju, dakle materijalna pomoć. I to je sve u skladu s onim što kaže sv. Terezija Avilska: Molite jer iz molitve dolazi poticaj na akciju.

Terezijanski Svjetovni red Karmelićana ima u Crkvi posebnu funkciju da u svijetu laika uprisutni velika iskustva zajedništva s Bogom, sjedinjenja s Bogom, a to je prava duhovnost Terezijanskog Karmela.

U našoj zajednici, kao i klauzurne sestre molimo za naše svećenike, braću, bogoslove, a onda svakih par mjeseci izvučemo papirić sa nečijim imenom pa onda kroz par mjeseci još se posebno sjetimo i onoga koga smo izvukli.

FORMACIJA

Govoriti o formaciji ujedno je i odgovor na pitanje koja je razlika između molitvene zajednice i Reda.

U našem Pravilu, jasno je opisan hod kroz Svjetovni red. Kad se zanimate za Red dolazite prvo pogledati što se tamo događa i je li to za mene ili nije. Tada ste kandidat koji godinu dana provjerava sa magistrom i ostalim kandidatima je li to put kojim treba ići. Nakon toga ulazite u novicijat i kroz dvije godine učite o karmelskim svecima i karmelskoj duhovnosti. Kroz životopise svetaca nas vodi magistra novaka, a kroz karmelsku duhovnost oci karmelićani. Tako nakon tri godine osluškivanja Boga u svom srcu odlučujete se za polaganje Prvih obećanja, a onda još tri godine oblikujete svoju dušu do doživotnih obećanja.

Rekla bih i par riječi o:

POVEZANOSTI LAIKA I KARMELSKIH SVETACA jer oni nas privlače i uče svojim primjerom.

Ilija je vidio Gospodina, a onda je sišao među svijet klicati: "Gospodin je Gospodin" i ne zaboravimo da je sv.Terezija od Isusa bila u ekstazi toliko puta, ali je isto tako hodala ulicama svijeta, kao malo stvorenje navješćujući "Gospodin je Gospodin". A sv. Ivan od Križa, osim što je bio veliki mistik, bio je i veliki apostol usred puka, ne samo u duhovnom vođenju izabranih duša, nego i u susretu s vjernicima svakog dana. A sve je to obilježje karmelske duhovnosti: I mi dolazimo ovdje u Remete, čuti, naučiti, a onda se spustiti u grad prenoseći vijest: "Gospodin je, susreli smo ga na brdu".

Ovako piše u jednoj knjizi o sv. Ivanu od Križa:

Sv. Ivan od Križa jednoj članici Svjetovnog reda, majci obitelji, Ani od Penalosa, rekao je jednog dana: "Kćeri moja, ništa, ništa, ništa sve dok ne ostaviš kožu, a ostalo za Krista". Bila je ona laik i majka obitelji, žena, kojoj je duhovni vođa rekao te toliko značajne riječi i koje otkrivaju na neki način kako da shvatimo put kršćanskog života.

Ako uzmemo u ruke knjigu o. Antonia Sagardoya, OCD: „Razgovor s Bogom“ naći ćemo desetke tekstova, pisama koje je Terezija Avilska pisala svojim prijateljima ili članovima obitelji koji su osjećali težnju i potrebu da ih Terezija učiti moliti i da ih vodi duhovnim putem prema Bogu upravo na onaj način kako je i sama hodala, pa i to su počeci Svjetovnog reda. I upravo to je pokazatelj i nama i redovnicima kako danas. Pa tako da nas na isti način vodite kao što su to činili sv. Ivan od Križa i sv. Terezija Avilska u svoje vrijeme.

Osim sv.Terezije Avilske, sv.Ivana od Križa u Karmelskom vrtu susrećemo i:

Brat Lovro, "običan brat kuhar" osvajao je ljude za Krista svojom jednostavnošću: "U Božjoj sam ruci, On će učiniti sa mnom što se njemu svidi. Ne radim da bih se svidio ljudima, a ako Bogu ne mogu biti koristan ovdje, služit ću mu na drugom mjestu."

S. Elizabeta od Presvetog Trojstva, tiha duša, predana Bogu.

S. Huanita – Terezija de los Andes, meni posebno draga zbog svog temperamenta, odlučnosti i nutarnje borbe koju je vodila pitajući se svakodnevno: "Hoće li Otac u meni nači sliku Kristovu?"

Posve drukčija Edith Stein, prvo dr. filozofije, onda s. Benedikta od Križa. Njezine riječi vrijede jednako i za redovnike i za redovnice i za laike iz Svjetovnog reda: "Karmel je visoko brdo na koje se treba uspeti, prevelika je milost ići tim putem."

ŠKAPULAR

Par riječi o Škapularu i škapularskoj bratovštini jer je to često pitanje.

Škapular je znak pripadnosti Mariji i zalog njene zaštite. Dakle, vanjski znak želje da se vlastiti život posveti služenju Kristu i Mariji. Škapular izriče posebnu povezanost karmelićana s Marijom, a obilježava ga viđenje sv. Šimuna Stocka i Dekret pape Pavla V. kojim Crkva jamči svojim autoritetom da se oni koji nose škapular, sukladno odredbama, mogu nadati posebnoj Marijinoj pomoći za što brži izlazak iz čistilišta. Ovaj dekret je i danas važeći i vjernici koji nose škapular ili škapularsku medaljicu pripadaju velikoj i brojnoj Škapularskoj bratovštini, ali time nisu i članovi Svjetovnog reda.

Riječ "škapular" označava komad platna koji su monasi stavljali preko redovničkog odijela kad bi obavljali fizičke poslove. S vremenom je poprimio simboličko značenje: nositi križ dan za danom kao učenici i nasljedovatelji Isusovi. U pojedinim redovničkim obiteljima, kao u Karmelu, škapular je postao znakom identiteta i načina života.

Škapular je označavao posebnu povezanost karmelićana i Marije, Gospodinove Majke. Izražavao je povjerenje u njezinu majčinsku zaštitu i želju da se nasljeduje njezin život u darivanju Kristu i ljudima.

KARMELSKA BRATOVŠTINA NIJE SVJETOVNI RED. Kao što Svjetovni red nije zajednica mladih koju okupljaju sestre na Vrhovcu.

Karmelskoj bratovštini pripadaju svi vjernici koji su primili škapular, a Svjetovni red bosonogih karmelićana je zajednica vjernika koji nastoje postići evanđeosku savršenost u svijetu, oslanjajući se na posebne milosti koje daju zavjeti.

ZAKLJUČAK

Pripadnost Svjetovnom redu, karmelska duhovnost nam pomaže ostvariti naše poslanje u svijetu, poslani smo nositi Isusa Krista, našoj obitelji, susjedima, prijateljima, na radna mjesta, u sabor, u vladu... Kako? kao Marija Elizabeti. Prvo je u razmatranju pitala Boga što će i kako će, a onda slijedi poslanje; ide Elizabeti i nosi joj Isusa. I mi nosimo Isusa, ali zašto je tako slabo vidljiv? Mi smo ozbiljnost Božja u svijetu, kaže o. Jakov i nastavlja: kršćanin je poslan, Božji je poslanik.

Na nama je da pitamo Boga u Isusu Kristu: Koja je moja uloga? Što Bog očekuje od mene? Koje je moje poslanje? i snagom Duha Svetoga dobit ćemo odgovor.

U jednom svom nagovoru o. Vjenceslav je rekao: Mi trebamo ljudima biti putokaz prema Bogu.

Ako ne znamo, ne čujemo odgovore na ova pitanja, kako ćemo išta napraviti, od kuda ćemo početi? E, tu je naša velika odgovornost. Svjetovni red nije samo primanje, nego i davanje.

Pripadnost Svjetovnom redu Karmela znači i odgovornost, definicija odgovornosti vrlo je jednostavna. Odgovornost je naš odgovor Bogu kojem smo dali, položili, preko naših poglavara, svoja doživotna obećanja, zavjete. Božji smo poslanici i za to smo odgovorni: nositi Isusa drugima i drugima biti putokaz do Boga.

Naš zadatak je privući ljude Kristu. Kao Marija, nigdje nije bila prva, uvijek je na prvo mjesto stavljala Isusa, a naša je karizma slijediti Isusa upravo na Marijin način. To je naporno i zahtjevno i teško, ali Bog bdije nad nama i najveći dio učinit će On. Kao što se posebna snaga dobiva kroz sakramente tako i kroz naše zavjete. Mi nosimo Isusa drugima, tamo gdje ne mogu doći ni svećenici, ni časne sestre.

Kako je rekla s. Maja Pavla da je Isus rekao njihovoj utemeljiteljici: "Ako dođeš ti, doći ću i ja."

OSNOVNA OBlLJEŽJA SVJETOVNOG REDA U NAŠEM PRAVILU

Čl. 1. - Svjetovni Red bosonogih karmelićana je zajednica vjernika koji nastoje postići evanđeosku savršenost u svijetu, nadahnjujući i hraneći svoj kršćanski život duhovnošću i vodstvom Terezijanskog Karmela.

Članovi Svjetovnog Reda potpuno pripadaju karmelskoj obitelji. Oni su sinovi istoga Reda, u bratskom zajedništvu duhovnih dobara i u dioništvu istog poziva na svetost, istog poslanja u Crkvi, ali s bitnom razlikom životnog staleža /usp. Dekreti vrhovnog kapitula 1968. "o apostolatu",38/.

Čl. 2. - Uzori poziva koje Svjetovni Red bosonogih karmelićana pruža svojim članovima, da bi ih ovi živjeli kao vlastiti osebujan putokaz kršćanske svetosti, su, prema karizmama i nauku Svetih Utemeljitelja Reda, sljedeći:

  • posebna otvorenost u vjerovanju Božjoj  ljubavi /usp, 1 Iv 4,16-19; Spjev B 29,2/,
  • njegovanje kontemplativne molitve iz koje proizlazi askeza odricanja, (odricanje od materijalne  stvarnosti,  sloboda  od  materijalnih  dobara,  nenavezanost  na  stvari) /usp.Put 4,2/
  • velikodušna ljubav prema bližnjemu i
  • apostolski žar.

Sve te vrednote ostvaruju se u intimnoj povezanosti s Marijom, Isusovom Majkom i pod njezinom zaštitom.

Čl. 3. - Svjetovni Red se redovito sastoji od skladnih skupina koje žive kao bratstva, u kojima članovi zajedno ostvaruju isti karmelski uzor, jedni drugima jamče dragocjenu duhovnu pomoć i na uzajamnu korist održavaju vezu s cijelim Redom.

DUHOVNI ŽIVOT

Čl.  4.  -  Svjetovni  karmelićani  vjerni  Gospodnjem  pozivu  i  primjeru  o  neprestanoj molitvi, a i središnjoj zapovijedi starog karmelskog Pravila: "razmatrali danju i noću Riječ Gospodnju, bdijući u molitvi", izabiru iznad svega ostati u Božjoj nazočnosti, vršeći trajno njegovu Svetu Volju, /usp AA 4,1-3/.

Zato neka stalnom zauzetošću njeguju duh molitve i samu molitvu. Neka dnevno barem pola sata posvete molitvi u ozračju unutarnje sabranosti. Neka sa srcem slušaju Božju Riječ /usp. DV 25; Put 21,4/ napose u svetoj liturgiji, neka čitaju duhovne spise da u njima poraste "najizvrsnije  spoznanje Isusa Krista" /Fil 3,8/, crpljeno s izvora kršćanske i karmelske duhovnosti.

Liturgijski život članova Svjetovnog Reda bosonogih karmelićana posebno je obilježen sudjelovanjem u Euharistiji i Časoslovu naroda Božjega /usp, SC 83-85/. Zato se preporučuje svim članovima da, ako ikako mogu, svakog dana sudjeluju u Euharistijskom slavlju i da svaki dan slave Boga Jutarnjom i Večernjom molitvom Časoslova, a po mogućnosti i Povečerjem prije počinka. Dozvoljeno je, u opravdanim slučajevima, molitve iz Časoslova zamijeniti drugim molitvama.

Svaki član Svjetovnog Reda bosonogih karmelićana rado sluša i slijedi Isusov poziv na samozataju: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!" /Ml 16,24; Put 12.1/.

U životu Karmelićanina posebno mjesto zauzima Blažena Djevica Marija. Ponajprije kao Uzor vjernog slušanja /usp. Uspon III,2-1O; Zamak 3,1-3/ i služenja Gospodinu, a isto tako i kao Majka Reda kojem je posebna zaštitnica /uspr Osnuci 29,23-31/.

Tako marijanski obilježen duhovni život ima i vidljiva obilježja /"Marialis Cultus" 9/ u svagdašnjem čašćenju Presvete Djevice, a osobito se zalažu za promicanje duhovnih zvanja, misionarske djelatnosti i ostalih zadataka Reda.

Obećanje  čistoće  odnosi  se  na  samu  krepost  i  odgovara  vlastitom  životnom  staležu svakog člana Svjetovnog Reda. Zato ovo obećanje ni na koji način ne utječe na promjenu staleža. Član Svjetovnog Reda bosonogih karmelićana, bio on neoženjen, oženjen ili udovac, obećanjem čistoće želi izraziti  svjesno  poštovanje  Božjeg  zakona  i  u  savršenom  skladu  s  pozivom  na prijateljstvo s Bogom, svjedoči blaženstvo: "Blago čistima srcem, oni će Boga gledati!11 /Ml 5,8/.

Čl. 13. - Snagom svojih obećanja, član Svjetovnog Reda izražava posebno poštivanje prema blaženstvu siromaštva. Po uzoru na Isusa Krista, on izabire siromaštvo, živi u duhu Evanđelja i trudi se otkriti u njemu beskrajne mogućnosti darivanja i odricanja, ali iznad svega nade i u njemu sadržane nutarnje slobode.

Na taj način otkriva put sjedinjenja s Kristom koji iz ljubavi "premda bogat, posta siromašan" /usp. II Kor 8,9/ i koji "sam sebe oplijeni" /Fil 2,7/ da bi služio braći.

Čl. 14. - Sadržaj obećanja poslušnosti je ono što zakonita vlast, koju zastupa Vrhovni Poglavar Reda, Pokrajinski Poglavar  Reda i  Savjet Svjetovnog Reda, određuje u smislu i okviru ovog "Pravila života".

Obećanje poslušnosti daruje članu milost da bude u nutrini potpuno raspoloživ Gospodinovim poticajima, koji se očituju po izabranim stvorovima koji Ga predstavljaju te pročišćuju vjeru i olakšavaju sjedinjenje s Kristom, koji je iz ljubavi "ostao poslušan do smrti na križu" /usp. Fil 2,8/.

s. Tea Živković, OCDS
Korizmena konferencija - Remete 2010.