Karmelski svjetovni red - Ordo Carmelitarum Discalceatorum Secularis - OCDS

Duhovnost kao oslonac u vrijeme krize, s. Tea Živković, OCDS

CILJ ovog kratkog predavanja je da postanemo svjesni naše odgovornosti danas u vrijeme krize, da nas ohrabri i nadasve da nas dovede do čvrste odluke, da uzmemo u ruke Sv. pismo i počnemo ga svakodnevno čitati i razmatrati. Dakle, tri su cilja: naša odluka da nam Sv.pismo postane uputa za život, naša odgovornost u ovim vremenima i Božje ohrabrenje.

1. KRIZA

Počnimo s definicijom krize. U Grčko-hrvatskom rječniku (Majnarić – Gorski) nalazimo tri različita tumačenja grčke riječi – kriza:

Prvo – kaže da je kriza – lučenje, rastavljanje, prepirka, svađa (a svađe je napretek svuda oko nas, u obitelji, na poslu, među državama...)

Drugo – kaže da je kriza – odluka, kušnja, osuda, presuda, (ne manjka nam ni kritiziranja ni osuđivanja)

Treće da je kriza – sudbena istraga, parnica, suđenje (tko nas to sudi, osuđuje: tko je sudio bl. Alojziju Stepincu tko nam to sudi u Hagu?)

Poslovni ljudi tvrde da je kriza prilika, šansa (da služi kao zalet, to je kad krenete malo unazad da biste dalje doskočili...)

U Rječniku filozofskih pojmova (Mišić) piše da je kriza "prolazno stanje neugodnosti i teškoća“. U filozofskom smislu označuje diskontinuitet (prekid) u odvijanju nekog procesa koji dovodi u opasnost njegov normalan razvoj. U novije se vrijeme osobito koristi na području politike i ekonomije za označavanje problematičnih prilika."

Prema svemu ovome proizlazi da je kriza stalno prisutno stanje jer uvijek je ima; među državama, u državi, među strankama, u društvu među svim slojevima i staležima, u obitelji i međuljudskim odnosima, prijateljskim, poslovnim, susjedskim... uvijek ima i prepirki i svađa i kušnji i osuda i presuda, uvijek se negdje na nekoj od ovih razina prekida normalno odvijanje nekog procesa.

Kriza, dakle, nije samo politička ili ekonomska, postoji i kriza društva, kriza morala, obiteljska kriza, osobna kriza, kriza srednjih godina, kriza zajedništva (kroz prenaglašeni individualizam)... i još bezbroj drugih.

Toliko o krizi koja, dakle, nije obilježje samo ovog vremena. Za prevladavanje krize potrebna nam je duhovnost, ne samo za danas, nego za sva vremena.

2. DUHOVNOST

Čujmo sada što je  duhovnost da bismo mogli spojiti duhovnost i krizu, da bismo prepoznali duhovnost kao oslonac u vrijeme krize i prebrodili to prolazno stanje neugodnosti i teškoća.

Atanazije. J. Matanić u knjizi "Uvod u duhovnost" razlikuje duhovnost kao znanost, ili studij, i duhovnost kao življenu stvarnost ili duhovni život. "Materijalni objekt ove znanosti je kršćanski duhovni život, koji se katkada još naziva religiozni život, unutrašnji život, nadnaravni život ili jednostavno kršćanski život."

"To je znanost o ljudskim činima koji imaju poseban odnos prema Bogu. Drugim riječima duhovnost bi se mogla odrediti kao znanost o primjeni evanđelja na život kršćanina bilo na intelektualnom bilo na asketskom ili na onom čisto mističnom planu."

"Duhovnost je i sinonim pobožnosti ili religioznosti ili ostvarenog, življenog, prakticiranog ili iskustvenog duhovnog života.

"Majka Terezija iz Kalkute, bez pisanja knjiga ili rasprava o duhovnosti s malo je riječi opisala duhovnost: Svaki dan učiniti nešto lijepo za Boga. A upravo to lijepo nije samo ono obvezno, naređeno ili propisano, nego na poseban način ono slobodno, dobrovoljno, nadnaravno."

U "Psihologiji duhovnog života" Mihaly Szentmartoni kaže da je duhovni život djelo Duha Svetoga i nastavlja : "Duhovni život, premda je djelo Duha Svetoga, zahtijeva ljudsku suradnju. Gledano s čovjekove strane, duhovni je život aktivnost, svjesno i razumsko djelovanje, a ne pasivnost."

Ponovimo bitne pojmove: kriza je odluka, kušnja, prolazno stanje neugodnosti i teškoća, a duhovnost je naš odnos prema Bogu, djelo Duha Svetoga koje zahtjeva ljudsku suradnju.

Za tu suradnju potreban je napor, odluka, odvažnost, promjena. "Nećemo promijeniti svoje ponašanje i stavove dok ne promijenimo svoje razmišljanje." piše Joyce Meyer u knjizi "Bojno polje uma". Promijeniti razmišljanje znači uskladiti ga s Božjim razmišljanjem, a da bismo ga uskladili s Božjim razmišljanjem moramo poznavati Božju Riječ.

Znači treba dobro poznavati Sveto pismo koje je za nas kršćane pravilo duhovnog života. Zato sam uzela u ruke Bibliju, uvijek je dobro pronaći što o nekoj temi u njoj piše. Zanimalo me je što piše kako se vladati i što činiti u vrijeme krize, i pomislih tko će sada u tih 1166 stranica pronaći nešto o krizi.

3. BIBLIJA

Bila sam iznenađena kad sam shvatila da je Biblija puna kriza, raznovrsnih, što bi se reklo "nema šta nema". Evo samo nekih primjera.

1. U knjizi Postanka, u 6. poglavlju – kriza – "Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka."
No, u to vrijeme živio je Noa, čovjek pravednik, čovjek koji je vjerovao Bogu i učinio sve kako mu je Bog naredio. Bio je to spas za njegovu obitelj, za čovjeka i zemlju.

Želim naglasiti misao koja me obuzela dok sam ovo pripremala. Uvijek je u vrijeme krize postojao neki moćnik, mnoštvo koje se povodilo za onim što je loše i čovjek-pravednik koji je s Bogom u zajedništvu pronalazio izlaz iz krize.

2. Vrijeme Mojsija, nije li izraelski narod bio u velikoj krizi, ropstvu. S jedne strane kralj egipatski, koji ima moć, a s druge strane opet čovjek koji u suradnji s Bogom spašava narod. "A tvrdoća faraonova srca uvjeri Izraelce da im je Jahve jedini osloboditelj", Bog im je poslao Mojsija i preko njega im poručuje: Izraelci slušajte Jahvu. "A, sada Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim... vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem.“ (PZ 4,1) (ista poruka vrijedi i danas za nas)

3. Pogledajmo npr. Ilijino doba. Opet kriza; velika suša i jedan čovjek koji sluša Boga i moli. Osim suše poplava lažnih proroka (i danas ih je mnogo) opet s jedne strane moćnik – kralj Ahab i njegova žena Izabela, a s druge strane Ilija, koji slušajući Boga oslobađa zemlju.  Zamislite samo jedan čovjek na Božjoj strani.

Nisu li svi proroci bili slani od Boga u vrijeme neke krize. Nisu li sve poslanice, pisma upućena crkvama nastajala u vrijeme krize?!

4. Kad pročitate knjigu o Juditi, u kojoj su lažni proroci žigosali narod i odveli ga u idolopoklonstvo, knjigu o  Esteri, o Makabejcima... sve one opisuju krizu, vlast i moć jednog čovjeka s jedne strane i s druge strane jednu, naglašavam, jednu osobu koja Bogu vjeruje, s Bogom surađuje i poziva narod na molitvu.

5. Nije li i Isus došao u vrijeme krize, kada je narod trpio pod čizmom Rimskog carstva i čekao spas i oslobođenje. Isus je došao, ne onako kako je to narod sebi zamišljao, ali vjeran Bogu - Ocu do smrti na križu donio je spas i oslobođenje svim narodima. I opet s jedne strane moćnik Rima, a s druge strane Isus, njegova vjera u Oca, poziv ljudima na molitvu i obraćenje.

6. Krenimo dalje i prisjetimo se npr. sv. Terezije Avilske (nju nikada ne preskačem, ona mi je uvijek prva iza Sv. pisma). Vrijeme inkvizicije.., nije li to bilo vrijeme krize, nije li i sam Karmelski red bio u krizi i bila mu je neophodna obnova. Jedna žena, obnovljen red, osnovani samostani... i uvijek tako, jedna osoba i poziv na molitvu i suradnju. I tako je sa svim redovima, uvijek jedan čovjek koji Boga osluškuje, čuje i spreman je na akciju za Boga, a rezultati su upravo nevjerojatni. A danas stalno slušamo kako treba lobirati i "skupljati" ljude dok se ne postigne kritična masa za promjene.

Kao nekada proroke, Bog je iznjedrio svece, u svako doba, rađali su se, životom prianjali uz Boga i spašavali mnoge svojim primjerom.  

Pitanje za sve nas: Možemo li mi nekoga spasiti svojim primjerom?

4. NAŠ ZADATAK, DANAS

Povijest je puna kriza, uvijek je negdje na nekom dijelu svijetu neka kriza. Pogledajmo Hrvatsku. Vrijeme 1. svjetskog rata, vrijeme 2. svjetskog rata, vrijeme komunizma, pa razne ekonomske krize koje smo već zaboravili (struja, par-nepar, nestašica praška za veš...) pa domovinski rat... ovaj mučan i ponižavajući ulazak u Europu.

Danas na televiziji stalno gledamo život bez Boga, čitamo novine u kojima nema Boga. Ljudi lagano odbacuju Boga, a potom ga pitaju zašto je svijet takav? A mi slušamo često prigovore: pogledaj što se sve događa u svijetu, gdje je taj vaš Bog i kako to dopušta.

Kako dopušta?  Pa ljudi su mu odavno rekli da se udalji od naših škola, od naše vlade i iz naših života, iz bolnica, sa posla gdje radimo. A budući da je On pažljiv i poštuje naše odluke, mirno se udaljio. Kako možemo očekivati da će nam Bog dati svoj blagoslov i zaštitu ako smo mu rekli da nas ostavi na miru?

No, postoje na televiziji svijetli primjeri, koji nas trebaju probuditi. Nedavno smo u emisiji Nedjeljom u dva slušali Davora Pavuna, dr. fizike. Konačno se pojavio jedan Hrvat koji se usudio reći da vjeruje Isusu. Prvi je bez straha progovorio o Isusu u svom životu. Zamislite svjetski priznatog znanstvenika kojeg je sada i Obama pozvao za savjetnika, čovjeka koji je cijenjen u svim svjetskim krugovima, ne može mu se ništa zamjeriti, ne može ga se diskvalificirati, kao... je dobar je, ali... Svako jutro sa svojim kolegama na poslu prvo posveti molitvi, a onda kreću na rad. Rekao je da je proučavao sve religije dok nije našao Isusa, jednostavno – upoznao sam se s Isusom Kristom.

Dakle, tražio je put do Isusa, a kad ga je našao zaključio je da je život s Isusom rješenje svih kriza. Povezani s Isusom možemo prevladati prepreke.

Nije potrebna velika mudrost da shvatimo - Što sijemo, to i žanjemo, a često sijemo sumnju, kritiku, bezvoljnost, mlakost, indiferentnost. I najčešće se čuje: A što ja tu mogu, tako je kako je. Neki još jako vjernički dodaju – kako nam Bog da.

To isto možemo izgovoriti s više vjere i energije jer čitajući Sv. pismo shvatit ćemo da nam Bog daje u izobilju, ali sa nama i našom suradnjom. Mi smo mu potrebni.

Sjetim se često filma o Papi Ivanu XXIII. koji je spremao Koncil, a svi su ga odgovarali. Na kraju mu je najbliži suradnik i savjetnik rekao da odustane, a kad nije htio rekao mu je: Neka ti Bog pomogne, a Papa je odgovorio: meni da Bog pomogne? Pa ne pomaže On meni, nego ja njemu.

I danas Bog traži suradnike.

I što ćemo sad, znamo što je kriza, znamo što je duhovnost, prošetali smo malo s Biblijom kroz povijest, prokomentirali malo bitna događanja u medijima?..

Duhovnost nam pomaže ostvariti naše poslanje i u vrijeme krize, poslani smo nositi Isusa Krista, našoj obitelji, susjedima, prijateljima, na radna mjesta, u sabor, u vladu... Kako? kao Marija Elizabeti. Prvo je u razmatranju pitala Boga što će i kako će, a onda slijedi poslanje; ide Elizabeti i nosi joj Isusa.

I mi nosimo Isusa, ali zašto je tako slabo vidljiv, zašto se ne prihvaćamo poslova i ne idemo tamo gdje ga nema, od kuda je izbačen? Imamo upute, ne samo za duhovnost, nego i upute za konkretne svjetovne situacije u kojima se možemo naći.
Duhovnost je djelo Duha Svetoga u nama. Mi smo ozbiljnost Božja u svijetu, kaže o. Jakov i nastavlja: kršćanin je poslan, Božji je poslanik.

Zapitajmo Boga u Isusu Kristu: Koja je moja uloga? Što Bog očekuje od mene? Koje je moje poslanje? - i snagom Duha Svetoga dobit ćemo odgovor. Ako ne znamo odgovore na ova pitanja, kako ćemo išta napraviti, od kuda ćemo početi?
Imamo Bibliju u kojoj piše kako Bog računa na pojedince, imamo evanđelja koja su nam upute za svakodnevni život, imamo crkvene dokumente, papine enciklike i opet smo tihi i neprepoznatljivi i nigdje nas nema.

5. PORUKE OHRABRENJA

U jednom svom nagovoru o. Vjenceslav je rekao: Mi trebamo ljudima biti putokaz prema Bogu. Ljudi, budućnost je u nama, u našem umu. Poslušajte ovo Božje obećanje:
Izaija 43,2  "Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće."

Kakvo obećanje, a mi smo tako malovjerni.

Izraelci su ostali u pustinji zbog toga što su imali "mentalitet pustinje" – određene tipove razmišljanja koji su ih držali zarobljenima. I mi smo danas zarobljeni strahom od krize i mišlju da se ništa ne može. Pa ne možemo promijeniti cijeli svijet, ali onaj mali dio svijeta koji nas okružuje, možemo.

U Rimljanima 12,2 stoji: "Nemojte se prilagođavati ovom svijetu, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno."

Zastrašuju nas pa smo natrpali svoju dušu i raznim brigama iako Bog kaže, Matej 6,25: "Zato vam kažem ne brinite se tjeskobno za svoj život : što ćete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući! Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odijela?"

Ili Matej 6,27: "Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat?" - znači briga je beskorisna, samo zauzima mjesto u našoj duši. I tko zna čime smo još ispunili dušu tako da za Boga ostaje malo prostora.

Pitanje je čujemo li to? Vjerujemo li da je to istina? Ako vjerujemo, trebali bismo skakati od radosti.

Mi kršćani imamo jednu veliku privilegiju, kad nam neprijatelj pokuša podvaliti neki problem, krizu na primjer, možemo to prebaciti na Boga. Đavo donosi oluje u naš život da nas preplaši, ali kad bismo Boga slušali bili bismo sigurni, jaki, radosni...

Poslušajte ovu divnu poruku, Jakov 1,5:  "Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je. Ali neka ište s vjerom, bez ikakova sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koji vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina, jer je čovjek s razdijeljenom dušom, nestalan u svim putovima svojim."

Matej 14,31: "Malovjerni, zašto si posumnjao?" Marko 6,6: "I čudio se njihovoj nevjeri."

Sumnja je stvar izbora. Nevjera nas zadržava u pustinji. Nameće mi se zaključak da nije u pitanju kriza oko nas, nego smo mi malovjerni, kriza je u nama, u našoj maloj vjeri. "Bože, pomozi našoj maloj vjeri!"

6. ODLUČNOST, ODGOVORNOST I OHRABRENJE

Evo nas na cilju, a cilj je bio, da se podsjetimo, prvo, odlučnost, dakle, donijeti odluku i početi čitati Bibliju, da ne budemo samo nedjeljni vjernici, nego da Riječ Božja, Božja prisutnost postane naš svakodnevni oslonac.

Do sada se već u nama trebala probuditi želja za boljim poznavanjem Božje Riječi. Vrijeme je za odluku. A nema bolje učiteljice  odlučnosti u opredijeljenosti za Boga od Terezije Avilske.

U knjizi o njezinom životu piše: "Terezija je po prvi puta izrekla ključnu riječ svoga duhovnog kao i aktivnog života: Tako sam malo po malo odlučila prisiliti sebe da uđem u samostan determinacion, determinirati, odlučiti. »Odlučih ... «, Odlučila  sam, ... « »Od silne je važnosti da počnemo s čvrstom odlukom... « »Duša koja započinje s čvrstom odlukom već je učinila veliki dio puta... « » a to je tako malo, gotovo ništa, jedna sasvim mala odluka...«

Kasnije će reći i za najvišu duhovnost: "Sve je učinjeno onoga trenutka kad se duša odlučila na nutarnju molitvu«. U jednom kratkom poglavlju svoga Života deset puta je napisala riječ determinacion koju je povezala s idejom slobode: »Nužno je da se započne s ovom slobodom i odlukom ... « » Onaj koji ima u sebi tu odluku ne treba se ničega plašiti ...

Dakle, nema mjesta onoj destruktivnoj i depresivnoj izjavi: tu se ništa ne može.

Drugi cilj je bio odgovornost, definicija odgovornosti vrlo je jednostavna. Odgovornost je naš odgovor Bogu. Božji smo poslanici i za to smo odgovorni:  nositi Isusa drugima i drugima biti putokaz do Boga.

Naš zadatak je pomoći Bogu da svoj život istrošimo tako da ljude privućemo Kristu. To je naporno i zahtjevno i teško, ali Bog bdije nad nama i najveći dio učinit će On. Naš je zadatak nositi Isusa drugima

Majka Terezija iz Kalkute kaže ovako: "Znam da mi Bog neće povjeriti ništa što ne mogu izvršiti. Kad barem ne bi imao toliko povjerenja u mene."

Ostaje nam još treći cilj – Božje ohrabrenje da bismo srcem, dušom, umom i našim duhovnim životom krenuli što prije u rješavanje te "sveopće" krize. A Sv. pismo je puno ohrabrenja, samo ih trebamo pronaći i vjerovati.

A u poslanici Korinćanima ovako piše Pavao: "Dakle, tko stoji, neka pazi da ne padne. Nikakva kušnja (kriza) veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom (krizom) dati sretan ishod, da je možete podnijeti."

Bez obzira je li kriza u nama ili oko nas, na nama je da se obnovimo prema Božjoj Riječi.

Ohrabrenje nam daje Gospodin preko proroka Izaije i  već vidi našu pobjedu, s povjerenjem gleda danas na sve nas i uzvikuje radostan: "Gle, uspjet će narod moj."!!!!!!!!

s. Tea Živković, OCDS
Molitveni svibanj – Remete