Izvještaj s adventske duhovne obnove zajednice OCDS "Zamak duše", Split / Karmelski svjetovni red - OCDS
Karmelski svjetovni red - Ordo Carmelitarum Discalceatorum Secularis - OCDS

Izvještaj s adventske duhovne obnove zajednice OCDS "Zamak duše", Split

…Kasno sam te uzljubio, Ljepoto, tako stara i tako nova…

A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću. Zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću. Prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom. Okusio sam ga pa gladujem i žeđam. Dotaknuo si me i ja gorim za mirom tvojim.“

Neka nas ove riječi sv. Augustina, neumornoga tražitelja Boga, uvedu u izvještavanje o našoj cjelodnevnoj duhovnoj obnovi u Došašću, koja je održana u subotu, 16. prosinca 2017. godine, kao priprema za rođenje Utjelovljene Riječi.

Na sastanku Savjeta smo se dogovorili da bismo se za Gospodinov dolazak pripremali na način da u sklopu duhovne obnove promišljamo o krepostima koje nam je Majka Terezija u svom djelu „Put k savršenosti“ ponudila kao jedini ispravan put kojim bi se moglo ući u molitvu. Razmišljanje o krepostima o kojima je sv. Terezija govorila (poniznosti, bratskoj ljubavi, nenavezanosti na stvoreno) pomoglo nam je da prije svega upoznajemo sebe i naše odnose prema drugima.

U proučavanju samih sebe na pomoć nam je došlo djelo „Stupnjevi oholosti i poniznosti“ sv. Bernarda koji je svojoj subraći želio objasniti mnoge zamke koje nam Diabolos –onaj koji sve prikazuje iskrivljeno i suprotno- nameće uvjeravajući nas u našu ispravnost.

Razmišljali smo kako Riječ, koja se združila sa našim razumom, čini u nama da gorko plačemo nad našim stanjem shvaćajući Poniznost kao krepost koja nam daje mogućnost plača i kajanja nad samim sobom, uviđajući tako vlastite pogreške. Kako nam Duh Sveti omogućuje da nas posredstvom razuma Volja, sjedinjena s Duhom Svetim, čini milosrdnima, tako nas Otac, uviđajući slobodan Razum i djelatnu Volju, uzdiže k Sebi u kontemplaciji. Dalje smo poučeni riječima sv. Bernarda proučavali svih dvanaest stupnjeva oholosti koje nas – ukoliko ih uviđamo i radimo na njima, neminovno uspinju lagano na dvanaest stupnjeva poniznosti. Priznajući se pred Bogom malenima, nakon nagovora smo pristupili sakramentu Svete ispovijedi.

Nakon svete Euharistije ostalo nam je dovoljno vremena, do odmora za ručak, kako bismo razmišljali o bratskoj ljubavi u zajednici. Uzeli smo za razmatranje Drugu poslanicu Korinćanima, 12. glavu u kojoj smo razmatrali o darovima Duha Svetoga, te 13. glavu – Hvalospjev ljubavi. Sjetili smo se da je upravo sv. Mala Terezija nad ovim tekstom dobila svoj odgovor u traženju poziva.“…U srcu Crkve, ja ću biti Ljubav…“

Zahvalni Bogu i na ovim spoznajama svoje nesavršenosti i manjkavosti, s probuđenom bratskom ljubavi u srcima, pristupili smo zajedničkom blagovanju svega onoga što smo od svojih domova ponijeli.

Nakon ručka i odmora, u završnom dijelu našeg Duhovnog promišljanja smo se sjetili riječi našeg dragog oca sv. Ivan od Križa. Kako smo dva dana prije duhovne obnove proslavili blagdan ovog našeg velikog sveca, u nastavku smo razmišljali o tome kako nas on kroz svoja djela poziva na odricanje u ljubavi i za Ljubav pri čemu samo odricanje nije sebi svrha već sredstvo, ključ za vrata Božje ljubavi koja nas tako poput praznih posuda ispunjava i oblikuje po svojoj svetoj volji.

U tom smislu smo nastavili razgovarati o potrebi za "brižljivim obuzdavanjem jezika" na koje nas upućuje sv. Ivan od Križa govoreći kako je "Otac izgovorio samo jednu riječ, a to je Isus Krist i tu Riječ izgovara u vječnoj šutnji". U šutnji i Marija rađa Isusa dajući nam primjer rađanja Života i plodnosti vlastite riječi, primjer šutnje koja se u Karmelu ne shvaća kao pokora već kao "temeljni stav, otvorena vrata Bogu te zajedno s molitvom čini spojene posude".

Promišljali smo, na različitim primjerima, vođeni tekstovima svetog Ivana, o razinama šutnje: vanjskoj koja se očituje u  riječima, djelima i držanju, te unutarnjoj koja se postiže vlastitim izborom uz napomenu kako bi veliki neprijatelj šutnje bila užurbanost koja nam onemogućuje živjeti u "Božjem taktu".

Nakon  izlaganja i razmišljanja o aspektima šutnje, proveli smo ostatak vremena u čitanju jednog teksta iz evanđelja te triju tekstova svetog Ivana od Križa iz njegovog djela Duhovni spjev na temu "šutljive ljubavi", odricanja i poniznosti. Nakon čitanja smo neko vrijeme (5 - 7 min) ostajali u šutnji razmatrajući i zapisujući vlastite misli i osjećaje koje je pročitani tekst u šutnji u nama pobudio.

Zajedničkom molitvom Večernjeg časa i  blagoslovom našeg duhovnog asistenata o. Branka završila je naša adventska duhovna obnova koja nas je okrijepila za služenje u našim obiteljima i među ljudima s kojima živimo.

Dragom Bogu zahvalni za život u Karmelu, srca ispunjena mirom i iskrenom radošću,  svim dragim sestrama i braći u cijeloj Provinciji želimo blagoslovljenu i Gospodinovom prisutnošću  ispunjenu 2018. godinu!

Zajednica OCDS Zamak Duše – Split