Karmelski svjetovni red - Ordo Carmelitarum Discalceatorum Secularis - OCDS

Potraga i želja za Bogom

Godinama sam tražila Boga i duhovna iskustva. Mnogo sam lutala. Ipak, ako je srce iskreno, a želja za Bogom dovoljno jaka, onda ćemo Ga i naći.

Najčešće sam odlazila izvan svoje župe, jer u njoj nije bilo mnogo sadržaja za nas odrasle.

U Remete sam prvi puta došla na blagdan Velike Gospe. Nakon toga me je jedna znanica dovela u Karmelski svjetovni red. Ona je nažalost otišla svojim putem, ali ja sam ostala, sve do danas. Moj dolazak u zajednicu nije prošao bez poteškoća. Mjesec dana nakon ulaska u zajednicu ostala sam bez posla. Međutim, povjerovala sam u Božju providnost i u njegovu bezgraničnu ljubav i vjernost. Ustrajno sam se molila Bogu, našoj Gospi, sv. Ivanu od Križa – i našla sam posao!

U karmelskoj zajednici našla sam sestre i braću u Kristu. Susrećemo se jednom mjesečno; nadahnjujemo se bogatom baštinom karmelskih svetaca, baštinom Crkve, čitanjem Časoslova, molitvom i duhovnim obnovama. Ponekad idemo i na jednodnevne izlete, a održavamo i kontakte s drugim sestrinskim zajednicama i s karmelskim samostanima, u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. Na izletima nam se katkad pridruže i bogoslovi karmelskog Reda.

U svim našim duhovnim aktivnostima pomažu nam karmelska braća redovnici i sestre redovnice, jer mole za nas, a i mi molimo za njih. Plodovi uzajamne molitve nisu ostali bez odjeka. U Red je ušao značajan broj novih bogoslova. Također sam sretna i što je članova Svjetovnog reda sve više i više – odnosno sve je više i mlađih ljudi, a oni su zalog naše budućnosti.

Svaka redovnička zajednica ima svoju karizmu. Naša karizma je misaona (nutarnja) molitva. Svaki član naše zajednice mora proći novicijat, zatim daje privremena obećanja, privremene i vječne zavjete. Nošenje škapulara izvanjski je znak naše povezanosti s Isusom Kristom i s Blaženom Djevicom Marijom.

Bliži se svetkovina naše Gospe Karmelske i sigurno ćemo se opet okupiti u Remetama, a zatim na jesen, na našim zajedničkim susretima. Veselim se svakom našem susretu!

Bog nas je pozvao da našim odgovornim pristupom širimo među našim bližnjima: u obitelji, na radnom mjestu, na drugim mjestima u društvu – ozračje vjere, ufanja i ljubavi, pouzdanja u Božje milosrđe, u Božju Riječ, Božju providnost. Bog nas nikada neće napustiti; ako Mu se prepustimo i s Njim u svemu na dobro surađujemo, onda On i iz najteže situacije stvara uvijek nešto novo - neočekivano, iznenađujuće, kvalitativno drugačije. Ali moramo se svakodnevno družiti s Njim – razgovarati s Njim, biti s Njime zajedno - u molitvi, u vjeri, nadi i ljubavi.

N. N.